Kratko je trajao Osijekov boravak "iznad crte" ispadanja iz prvoligaškog društva. Tek tjedan dana, a onda su se Bijelo-plavi porazom u Varaždinu (2:1) vratili na posljednje mjesto SHNL-a.

Osijek je opet izgubio utakmicu koju nije morao, jer tijekom nje Varaždinci nisu napravili ništa više kako bi osvojili ta tri boda. U dobrom dijelu susreta činilo se kako je pobjeda osječkoj momčadi nadohvat ruke, ali tko zna koji put prelako joj je okrenula leđa. Trener Željko Sopić sav se "upljuvao" objašnjavajući svima nama kako se Osijek nalazi u teškoj borbi za opstanak, a možda bi se trebao više upregnuti ne bi li tu ružnu stvarnost bolje objasnio svojim igračima.

Naiva u obrani

Kada se boriš za prvoligaški život, ne bi trebao primati lagane pogotke, kakve je Osijek "gutao" tog nedjeljnog poslijepodneva. Opet je ostao onaj neodoljivi dojam jeftinih, pa i naivnih, rekacija u obrani osječke momčadi. U posljednje vrijeme često smo bili svjedoci kako Varaždinci svoje napadačke akcije grade upravo preko lijeve strane obrane Osijeka, jer tamo se Nail Omerović zna zaboraviti, pa je proboj lakši. Upravo na taj način Varaždin je zabio prvi pogodak, a nešto poslije stvorio svoju jedinu priliku u prvih 45 minuta. O drugom pogotku, koji je Osječane odveo u poraz, nepotrebno je pričati. Poklonjena lopta kroz poznati "build-up" na 20-ak metara od vlastitih vrata ne može značiti ništa drugo nego "idi i sa žaljenjem izvadi loptu iz svoje mreže". Kada će već jednom biti usvojen postulat u kojem se lopta u takvim situacijama ne odigrava igraču koji je licem okrenut prema svojim vratima. Škola koja sad već postaje preskupa jer donosi gubitak bodova a da suparnik nije morao uložiti neki posebni trud.

- Varaždin je zabio dva gola iz naših pogrešaka u tridesetak metara od našeg gola. Kada se takve stvari dogode, jako je teško računati na pozitivan rezultat - ustvrdio je Osijekov trener.

I opet smo na istom. Problem je dijagnosticiran, ali rješenja se za njega ne ukazuju na vidiku. Zapravo, možda se i ne kriju samo u većoj koncentraciji ispred vlastitih vrata. Možda su na posve drugoj strani terena.

Oda neefikasnosti

Osijek je daleko najneefikasnija momčad SHNL-a. Primjerice, prvi susjed na ljestvici Vukovar 1991 zabio je čak šest pogodaka više, pa je to definitivno segment igre u kojem se Osijek, ako želi izbjeći horor-završnicu sezone, mora rapidno popraviti. Prilika je bilo, ali napadači su opet zakazali.

- Imali smo dovoljno prilika da zabijemo još poneki pogodak i izbjegnemo poraz. Možda nam je u nekim trenutcima nedostajalo i sreće, no uvijek kažem kako je to kvaliteta koju pokazujemo u zadnjoj trećini terena. Mislim da smo morali puno bolje reagirati u takvim situacijama, kvalitetnije razigrati ili jednostavno donijeti bolje odluke. Odluke pred suparničkim vratima su nam bile nekako prenagljene u situacijama iz kojih smo mogli puno više učiniti - smatra Sopić.

MARKO JURINEC/HINA

Onda je skrenuo pozornost na jedan više psihološki detalj u napadačkim akcijama.

- Neshvatljivo mi je da u prvom poluvremenu imamo 25 situacija iz kojih možemo uputiti centaršut, a mi to odgađamo i vraćamo loptu. Je li to nedostatak samopouzdanja ili trener nije dobro objasnio svojim igračima što trebaju raditi na terenu? Moguće je i to - kaže Sopić.

Na kraju još je jednom ponovio svoju poznatu "mantru":

- U ovakvim situacijama glave moraju biti zajedno, svi pušemo u isti rog i siguran sam da ćemo se izvući - poručio je trener Bijelo-plavih.

Bar da smo mi toliko sigurni što ćemo danas ručati koliko je on siguran u uspješnu misiju spašavanja NK Osijek. No zasad je i dalje sve na njegovim riječima. Na terenu stvari se ne čine takvima. Bar trenutačno, nadamo se...