Ispod blještave fasade Opus Arene događaju se zabrinjavajuće stvari. Momčad NK Osijek grčevito se bori za prvoligaški život, a to nije najgora vijest.

Mislili smo kako više nećemo morati tvrditi "Osijek mora prodavati igrače kako bi preživio". Nažalost, nakon deset godina privatnog vlasništva događa se najgori mogući deja-vu osječkog kluba. U jeku te borbe za očuvanje prvoligaškog statusa klub je oglasio, istina, potiho, "garažnu prodaju" igračkog kadra - "dođite, kupite ispod cijene", što jasno upućuje na priličnu financijsku gabulu u kojoj se našao. To je konačan poraz politike koju provodi klupska "administracija" pod ravnanjem Ferenca Sakalja. Klub dva mjeseca nije isplatio plaće igračima i zaposlenicima, a to u ovom slučaju znači kako negdje iza ugla "u niskom startu" čekaju još ozbiljniji problemi ako se situacija promptno ne riješi.

Klub treba biti na prvom mjestu

Kako se, dovraga, to moglo dogoditi klubu koji se ponosio "stabilnim financijama"? Zato što zapravo nisu bile baš tako stabilne kako se prikazivalo. Te nestabilnosti u određenim oblicima traju već tri-četiri godine. Pa nije se Osijek 2023. godine slučajno našao pred prijetnjom izbacivanja iz Europe zbog financijskog fair-playa. Ako ćemo iskreno, osječki je klub kroz financijske oluje prolazio veći dio ovog stoljeća. Nekad su bile manje, nekad veće, a dolazak mađarskih investitora, uskoro će biti točno deset godina od njega, trebao je označiti kraj tih muka. No sada se ta neugodna povijest ponavlja. Prije ulaska privatnog kapitala ta je situacija bila i objašnjiva, jer klub je bio "opće dobro" za kojega su se skrbili, najčešće, građani ovog grada kroz prirez, čiji su dio gradske uprave usmjeravale za spašavanje kluba. Doslovno spašavanje. Ulaskom privatnog kapitala očekivale su se promjene. Tako je i bilo prvih pet godina, a onda su se počeli događati problemi koji su sada eskalirali do gornje granice zabrinutosti. Prodavati igrače za puko preživljavanje, u jeku bitke za prvoligaški status, najgora je moguća opcija za bilo koji klub, a posebno za onaj koji je u privatnim rukama. "Arhitekti" koje je instalirao vlasnik, ili, ako hoćete, glavni sponzor Lörinc Meszaros, gradili su naoko lijepu zgradu s lošim matematičkim izračunima i planovima u sportskoj politici, pa se ona sada ozbiljno počela urušavati. Ne događa se slučajno, nego je samo plod ignorantske politike koju godinama vodi Sakaljeva uprava, pod devizom "štitimo interese vlasnika". Kako ih, do đavola, štitite ako uporno rušite vrijednost vlasnikove imovine. Osim toga, ovdje ste kako biste vodili klub i štitili, na prvom mjestu te njegove interese, jer to je najbolji način na koji se opravdavaju ulaganja i interes vlasnika. Struktura Osijekova proračuna je otprilike ovakva: deset milijuna eura daje vlasnik (od toga je polovina otpadala na Školu nogometa i održavanje Opus Arene, nap. a.), 2,5 mlijuna klub uprihodi od TV prava, ulaznica i ostalih prihoda vezanih u ponudu na Opus Areni, a 2,5 milijuna su "utvare" koje se unaprijed planiraju ostvariti transferima. Ukupno 15 milijuna, s tim što uvijek nedostaje 2,5 ako se ne ostvare transferi. Naoko nije puno novca od transfera, ali kada godinama ne stvaraš dodatnu vrijednost kroz igrače, a usto ti izostaju rezultati, taj broj postaje noćna mora. Jesu li se ti problemi mogli premostiti da je Sakalj imao nešto više odlučnosti prema vlasniku? Možda jesu, ali ako nisu, onda je s time trebalo upoznati javnost. Ovako, već predugo živimo u neznanju i bez odgovora na pitanje što vlasnik zapravo želi od NK Osijek.

Samo Meszaroseva riječ imala bi težinu

Kriza je duboka. Čak i dublja od te dvije neisplaćene plaće, jer kad počneš prodavati sve što je u klubu sposobno hodati, onda si stigao do zida. Prodat ćeš, možda ćeš ugastiti požar, ali dugoročno iza sebe ostavljaš pustoš. Stvarno bismo voljeli iz usta Lörinca Meszarosa čuti što on misli o svemu tome. Sjećamo se njegove poruke s govornice u hotelu Osijek prilikom inaguracije:

- Znamo što NK Osijek treba. Treba mu novac i mi ćemo ga donijeti.

PIXSELL

Deset godina poslije te rečenice gorko zvuče, jer NK Osijek je lošim vođenjem stigao na rub srama. Još je nejasnije zbog čega se cijelo to vrijeme vlasnik držao poput "kuhane noge". Možda jednostavno nije bio na točan način informiran o stvarnim zbivanjima u klubu. U posljednje vrijeme iz klupskog okruženja često smo znali čuti "gazda ne želi dati više". Koliko je istine u tome, mogu znati samo Ferenc Sakalj i Vladimir Čohar. Ne želi, ili ga Sakalj, koji najčešće komunicira s Meszarosom, ne želi ilise ne usuđuje pitati za pomoć niti mu predočiti stvarne probleme s kojima se NK Osijek susreće. Takav bi postupak značio i priznavanje nesposobnosti kada je u pitanju vođenje kluba. U nju više nitko i ne sumnja. Sakalj je u ove posljednje tri godine jednostavno pokazao kako nije materijal za predsjednika Uprave. Klub, njega i suradnike omalovažavali su svi kojima je to palo na pamet. Danas to radi i aktualni trener Željko Sopić, prije je to radio Nenad Bjelica, Jose Boto, sudačka organizacija. Umjesto borbe i zaštite kluba, na kraju i samih sebe, samo se šutjelo. I sad kad je dogorjelo do noktiju Sakalj se i dalje ne usuđuje pitati vlasnika za interventnu pomoć, nego se okrenuo rasprodaji igračkog kadra. Danas se to možda i ne čini takvim problem, jer će se pravi razmjeri takve devastacije osjetiti tek na ljeto. No razmišljati o budućnosti kada ti je sadašnjost tako neizvjesna, uopće nema smisla. Hoće li netko konačno progovoriti javno o tim problemima s kojima se NK Osijek susreće? Pa, trebao bi, ali ne želimo čuti "lakirane" verzije koje nam nude ljudi iz Uprave. Želimo čuti jedinog čovjeka čija bi riječ u ovom trenutku imala težinu - Lörinca Meszarosa. Hoćemo li ga čuti? Iskreno, čisto sumnjamo, ali smo, za razliku od Sakalja, bar pokušali tražiti.

Teški su dani pred Bijelo-plavima, što će ostaviti posljedice. No NK Osijek je "žilava biljka" i valjda će se izvući kada je u pitanju borba za ostanak u prvoligaškom društvu. No ako Sakalj ostane na njegovu čelu ili ne promijeni paradigmu načina na koji ga vodi, ozbiljna zabrinutost za klupski opstanak u cjelini ostat će lebdjeti u zraku.