Konačno smo dočekali trenutak u kojem smo na hodnicima Opus Arene opet susretali zadovoljna lica. Osijek je nakon četiri i pol mjeseca posta upisao domaću, nakon pola mjeseca manje općenito prvenstvenu, pobjedu.

Iskreno, izgledalo je kao cijela vječnost. Napetost, nervoza i neizvjesnost koje su vladale oko Bijelo-plavih u posljednje vrijeme mogle su se rezati nožem. Pobjedom nad Rijekom svima je, a najviše treneru Željku Sopiću i igračima, pao velik teret s leđa.

- Ma Grenland nam je pao s leđa - slikovito je ustvrdio Željko Sopić, trener Bijelo-plavih.

I time je rekao sve. Osijek je napokon pobijedio, što ga je maknulo s posljednje pozicije na tablici, iako je za službenu predaju “fenjera” susjedu Vukovaru 1991. trebalo pričekati kraj njegove jučerašnje utakmice protiv Dinama u Maksimiru.

Teško, ali jako važno

No to sad već i ne igra nekakvu posebnu ulogu. Mnogo je važnije što su Bijelo-plavi uzeli sva tri boda, prekinuli (pre)dugu apstinenciju od pobjeda i bar malo popravili opće raspoloženje. Posao oko očuvanja prvoligaškog statusa još je jako daleko od gotovog, zapravo tek je počeo, ali napokon je učinjen taj prvi mali korak.

- Rekao sam prije kako moramo ići malim koracima prema cilju, a on je osiguravanje prvoligaškog statusa. Svjestan sam kako osječki ego teško prihvaća trenutačnu situaciju u kojoj se nalazimo, ali koliko je ona komplicirana, te koliko nam je važna bila ova pobjeda, najbolje govori detalj iz svlačionice nakon susreta - kapetan Borna Barišić, koji ima 600 utakmica u nogama, gotovo je zaplakao od sreće - otkriva Sopić.

Utakmica je bila teška, grčevita. Osijek se odlučio na pragmatičan pristup. Sopić je prije svega razmišljao o tome kako zatvoriti prilaze vlastitim vratima. Bila je to i za njega teška odluka, jer on nije tip trenera koji će se zavući u bunker. No kada te muka natjera, onda više ne gledaš afinitete, nego samo potrebu, a Osijekova je bila - pobijediti na bilo koji način i pod bilo koju cijenu. Ostvareno, i dalje se nema smisla bilo što analizirati.

- Svjestan sam kako nismo odigrali ništa posebno. Vjerujte mi da je 1. kolo prvenstva igrali bismo posve drukčije nego što igramo pod teretom koji sada nosimo. Dečki su dali ono što u borbi za opstanak ne smije nedostajati, borbu i maksimalno zalaganje. Pokazali su kako se bori za ovaj klub i grb koji nose na prsima. Pružili su doista sve što su u ovom trenutku mogli, jer dio igrača još uvijek nije u pravom natjecateljskom ritmu. Uskoro će biti, pa ćemo i mi izgledati bolje - kaže Osijekov trener.

Nema sukoba

Tijekom susreta vidjele su se naznake kako bi Osijek mogao izgledati kada Barišić, Karačić, Bubanja, Teklić i Akere uhvate željeni kontinuitet igara. Neće taj lov trajati, a onda će na provršinu još jasnije isplivati njihove nepobitne igračke kvalitete. Uz pobjedu, jedna je Sopićeva odluka privukla priličnu pozornost. Ostavio je na tribini Marka Malenicu, koji je dosad bio neprijeporni prvi vratar. Jasno, odmah su počele priče o sukobu na relaciji trener - vratar i još svakojake maštovite umotvorine novonastale situacije. Međutim, trener je ponudio mnogo jednostavnije objašnjenje:

- Nema govora ni o kakvom sukobu mene i Malenice. To je bila isključivo moja procjena i odluka u želji osvajanja svih triju bodova. Za pobjedu bih u ovom trenutku promijenio samog sebe i sve na tribinama ako treba. Malenica je normalno u konkurenciji za susret s Varaždinom i možda će se vratiti na teren. To su moje odluke, nekad su dobre, nekad loše. Ovaj se put pokazala dobrom - zaključio je Sopić.

GOJKO MITIĆ

Kada se nakon četiri mjeseca pobijedi, onda sve izgleda dobro. Bilo bi zgodno kada bi pobjeđivanje postalo navika Bijelo-plavima.