Sopić: Pravo je čudo što su neki igrači uopće igrali
NK Osijek je na oproštaju dao trenutačni maksimum, ali snažan utjecaj “više sile” onemogućio mu je pobjedu
Nogometaši Osijeka od sumorne jeseni, ali i cijele ove kalendarske godine, nisu se uspjeli oprostiti na željeni način. Prvenstvena pobjeda već je doista postala prava čežnja ne samo momčadi nego i trenera Željka Sopića, koji njezinu slast nije osjetio otkako je prije mjesec dana sjeo na Osijekovu klupu.
Muke koje su Bijelo-plavi i njihovi doista najvjerniji navijači prolazili u posljednje vrijeme kombinacija su nevjerojatnih čimbenika, koji se doista, čak ni u nepredviljivoj igri kakva je nogomet, ne događaju često. Silne ozljede uvjetovale su razvoj situacije u kojoj je momčad Osijeka završnicu jeseni dočekala u situaciji koja je bila jako daleko od normalne ili, ako hoćete, optimalne. To se najbolje vidjelo u susretu sa Slaven Belupom. Bijelo-plavima se nije mogla zanijekati borbenost, želja i te neke osnovne stvari, ali protiv prirode se jednostavno ne može. Trener Željko Sopić bio je prisiljen na travnjak poslati velik broj igrača koje se kolokvijalno naziva rekonvalescentima, jer se tek vraćaju nakon dužih stanki uvjetovanih ozljedama. I to se moralo osjetiti na terenu, prije svega na tjelesnom planu.
Željeli, ali nije išlo
Osijek je 80-ak minuta bio poduzetniji, opasniji, stvorio je dovoljno prilika iz kojih je možda mogao i riješiti utakmicu, ali već je poznato kako realizacija ove jeseni nije jak adut Bijelo-plavih. U većini tih prilika našao se mladi napadač Anton Matković, nije ih realizirao, ali ne treba mu zbog toga prigovarati, jer čovjek je uletio u vatru bez pardona nakon stanke od devet mjeseci i nije se štedio ni sekunde. Njegova prava izdanja treba očekivati tek u nastavku sezone, kada prođe pripreme i tjelesno bude u optimalnom stanju. Slično vrijedi za još neke igrače koji su nedvojbeno jaki aduti, poput Luke Vrbančića, Jona Mersinaja ili Davida Čoline.
- Usuđujem se reći kako do 80. minute Slaven Belupo gotovo nije postojao na terenu, a onda su nas u toj završnici susreta mogli i šokirati jer su stvorili nekoliko vrlo neugodnih situacija pred našim vratima. Mogli smo utakmicu možda riješiti već u prvih 45 minuta, ali očito smo se zbog nekog razloga gadno zamjerili "nekom tamo gore". Mojim igračima kapa dolje jer samo mi u svlačionici znamo s kakvim smo se zdravstvenim, a u posljednjem tjednu i određenim privatnim problemima pojedinih igrača suočavali. Prava je znanstvena fantastika što je dobar dio njih uopće istrčao na teren u tom susretu. Htjeli smo pobijediti i bar malo razveseliti naše navijače u posljednjem nastupu ove jeseni i kalendarske godine, ali nije išlo. Hvala i našim navijačima koji su nam dali podršku - rekao je Željko Sopić, trener nogometaša Osijeka.
Maraton se pretvara u sprint
Ostao je dojam kako su svi na Opus Areni zapravo odahnuli kada je sudac Duje Strukan označio kraj susreta. Pvi je razlog to što su Koprivničani doista počeli opasno prijetiti u završnici susreta, a drugi što je taj zvižduk splitskog arbitra označio i kraj jedne užasne godine za NK Osijek.
“Ako prolaziš kroz pakao, nastavi hodati", poznata je izreka Winstona Churchilla, premijera koji je Veliku Britaniju vodio kroz Drugi svjetski rat. Ona je itekako primjenjiva u trenutačnoj situaciji NK Osijek. Iza Bijelo-plavih je najlošija godina od osnutka HNL-a, prvi put će prezimiti na posljednjem mjestu, uspjeli su srušiti negativan niz utakmica bez pobjede, koji su postavili proljetos. Zapravo je toliko loših brojki da se doista nema smisla osvrtati preko ramena i prisjećati se svega lošeg kroz što je klub prolazio u 2025. Pakao je preteška riječ, ali Osijek doista treba nastaviti hodati i s dolaskom novog ljeta težiti promjeni svoje tužne sudbine.
- Pozicija u kojoj se nalazimo takva je kakvu smo zaslužili. Teško je objasniti razloge, ali nije poanta diskutirati o tome zašto smo posljednji na tablici, već gledati kako se iz toga što prije izvući. Potpuno sam siguran da će nam to i uspjeti, bez obzira na to koliko loše sada stvari izgledale. I ne više pričom, nego djelima na terenu - poručuje Sopić.
Taj njegov silni optimizam jedna je od rijetkih stvari za koje se čovjek može uhvatiti. Istina, možda će takve riječi zvučati gordo iz usta čovjeka koji s Osijekom još nije uspio nikoga pobijediti, no mora mu se priznati kako je imao milijun otegotnih okolnosti. I nije to nikakav alibi, nego jednostavno gola činjenica. I zato smo, ako ni zbog čega drugog, sretni što će 2025. godina uskoro otići u ropotarnicu povijesti, a zajedno s njom i sva ta sila nevjerojatnih pehova koja je pratila Bijelo-plave. Naravno, neozbiljno bi bilo ne sagledati situaciju sa svih strana, jer nisu samo ozljede i ta "viša sila" prouzročile potonuće Osijeka na posljednje mjesto. Dobra je vijest što se sve to može ispraviti. Obično se kaže kako je prvenstvo maraton. No za Osijek se prvenstvo upravo pretvorilo u sprint. U drugom dijelu sezone Bijelo-plavi neće imati vremena za polagano dostizanje radne temperature, jer ako žele izbjeći dramatičnu završnicu sezone morat će početi pobjeđivati odmah i u serijama. Danas takvo što izgleda kao čista fikcija, ali uz nužne zahvate na momčadi i taj Sopićev silan entuzijazam san može postati java. Zasad nam ostaje zaključiti ono što Osijek ostavlja iza sebe. Momčad izmučenu zdravstvenim problemima, nekoliko "pobjegulja u pokušaju" (oni koji inzistiraju na transferima ove zime, nap. a.) i premalen broj osvojenih bodova.
No tu je i gorljivi trener Željko Sopić, koji zasad jako puno priča, a od prvog dana zimskih priprema te će svoje priče valjda početi pretakati u konkretne stvari.
