Nakon nesretnog ispadanja u SuperSport Hrvatskom kupu nogometaši Osijeka vraćaju se u svoju ružnu stvarnost. Čeka ih još jedan susret od onih u kojem imaju naglašeni imperativ pobjede, ako je takvo što u njihovu slučaju uopće pristojno i reći.

Prije negoli se počnemo baviti nedjeljnim okršajem, moramo se još malo vratiti na Varaždin. Čisto zbog jedne, naoko, sporedne stvari. Anton Matković u toj je utakmici pokazao više strasti i želje negoli cijela momčad Osijeka u posljednja dva mjeseca. ne samo zbog zalaganja i truda na terenu nego i zbog reakcija nakon promašenih prilika (ne svojih, nap. a.) i tijekom izvođenja jedanaesteraca. Taj "mali" toliko želi pobjeđivati da se trenutačno uopće ne uklapa u sivilo ostatka momčadi. Možda još samo Mkrtčjan pokazuje tu strast. Govor tijela ostalih igrača nije ni blizu.

Teren jedino mjerilo

Upravo je ta strast ono što Osijeku nedostaje od tamo negdje petog kola do danas. Donijeli su je mladi igrači koji se žele dokazivati, pa im onda priliku treba i dati. Trenutak nije za one koji će kalkulirati, nego za hrabre, koji će griješiti, ali će biti spremni svoju pogrešku popraviti borbom i zalaganjem. Trener Željko Sopić zasad se suzdržava od takvih zaključaka, što je posve prirodno, jer mora polusezonu izgurati s onim što ima, a upravo je Matković primjer nečega što Osijeku najviše treba. Dijete se vratilo nakon teške ozljede, nije još posve fit, ali kada dobije priliku, pokida se do krajnjih granica. Ako već nema željenog rezultata, Osijek je bar dobio čovjeka čiji primjer momčad treba pratiti. Uopće nije važno ima li on 19, 30 ili 40 godina. Strast je nešto što u današnjem robotiziranom nogometu čini ozbiljnu razliku. Luka Modrić s 40 na leđima najbolji je primjer, jer za njega nogomet nije posao, nego čista strast. I nije važno na kojem ste mjestu na tablici ili u kakvoj ste formi. Ako postoji strast, onda sama izvedba nikada neće biti problematična. Osijek već dugo ima momčad kojoj taj segment nedostaje, pa nije ni čudno što se utapa u problemima. Sopić je uspio podignuti momčad, u to nema nikakve sumnje, ali Osijek još uvijek ima problem konverzije vodstva u pobjede.

- Ispadanje iz Kupa ne bi trebalo ostaviti nekakve posebne psihološke posljedice na momčad. Izgubili smo u ruletu jedanaesteraca, koje smo dan prije utakmice vježbali. Varaždin je imao svoje prilike, mi svoje, koje bismo u nekim boljim vremenima vjerojatno realizirali, ali više se nema smisla vraćati na taj susret, već se moramo okrenuti izazovima u prvenstvu - kaže Željko Sopić, trener NK Osijek.

Do kraja jesenskog dijela sezona ostala su još tri prvenstvena susreta i sva tri na Opus Areni. Prednost ili nevolja? Sopić je vrlo realan.

- U svakom slučaju, bolje je što igramo kod kuće, ali razliku ne pravi domaći teren, infrastruktura ili navijači. Prave ju jedino igrači na terenu. Mogao bih sad reći svašta, ali onda bi vrištale medijske naslovnice, pa bi Sopić opet bio ovakav ili onakav. Mi alibija nemamo. Imamo igrački kadar koji imamo, ja sam njim zadovoljan i u nedjelju idemo po pobjedu koju već dugo čekamo. To što igramo tri susreta kod kuće samo je prilika svima nama, u kojoj trebamo pokazati koliko nam je stalo do kluba u ovom teškom trenutku. Kako se ono kaže, na muci se poznaju junaci, pa tko god bude u nedjelju igrao, od početka ili s klupe, mora dati svoj maksimum, bilo to 5, 15, 35, 45, 55 ili više minuta provedenih na terenu. Želim da se igrači jave ako više ne mogu, ali moraju dati baš sve od sebe - poručuje Sopić.

Sopić želi ratnike

Iako trener doista ne želi slušati nikakve alibije, činjenica je kako će Puljani taj susret dočekati daleko svježiji. Ne samo zato što je iza Bijelo-plavih dugih i napornih 120 minuta u Varaždinu nego i zbog brojnih izostanaka koji ih muče, pa Sopić nema mogućnost prevelike rotacije unutar momčadi.

- Susret s Istrom 1961 bio bi težak i bez tih 120 minuta koje smo odigrali u Varaždinu. Prije tog nedjeljnog susreta odradit ćemo jedan normalan trening, pa taj susret neće biti baziran na taktici, već čisto na odabiru onih koji su ga spremni odraditi na visokoj razini. Igrat će samo oni koji su zdravi i spremni, jer nisam trener koji će zdravlje igrača podrediti rezultatu - kaže Sopić, pa dodaje:

- O Istri 1961 znam sve što trebam znati. Gledao sam uživo utakmicu na "Aldu Drosini" koju je Osijek izgubio na način kakav se događa jednom u 100 utakmica. Istra 1961 neugodan je suparnik koji se želi nadigravati, ima brze igrače koji mogu nanijeti štetu bilo kojoj momčadi u SHNL-u. Ako imaju svoj dan, sposobni su pobijediti Dinamo i Hajduk, a ako ga nemaju, izgube od niželigaša u Kupu. Zato je važno kakvi ćemo mi biti.

Zdravstvena situacija još je malo gora. U Varaždinu je stradao Jurišić, udarce su zaradili Babec i Renan Guedes, Petrusenka bole leđa, Jakupović i Matković praktično i ne treniraju kako bi bili spremni za utakmice, a sve su to samo novi problemi dodani na one otprije.

- Jurišić neće moći, Babec i Renan Guedes hoće. Jelenić se vraća jer ga u Varaždinu nismo željeli izložiti opasnosti od pogoršavanja ozljede, a postoje određeni izgledi da bi Mikolčić mogao biti u konkurenciji za momčad. Vidjet ćemo tko će moći, a tko ne. Razgovarat ću s igračima, jer svi koji se stave na raspolaganje moraju igrati punim kapacitetom. U nedjeljni susret moramo ući uzdignuta čela i uzeti tri boda. To je jedino važno - zaključio je Sopić.

Nema se tim trenerovim mislima što dodati...