Počela je posljednja prvenstvena stanka ove jeseni, tijekom koje će trener Željko Sopić pokušati pronaći formulu kojom će napokon pokrenuti Osijekovu momčad. Nakon što predah završi, bijelo-plave nogometaše očekuje još pet prvenstvenih susreta u kojima će morati posve promijeniti "govor tijela i uma" da se pomaknu sa samog dna prvenstvene ljestvice.

Posljednji vlak

Postaviti jednadžbu za izalazk iz krize koja trese osječku momčad nije problem, no daleko će je teže biti riješiti. Osijek će u tih pet susreta četiri puta biti domaćin, a u goste će samo u susjedstvo, Vukovaru 1991. Ne tako davno takvom bismo se rasporedu veselili i pričali o potencijalnoj žetvi bodova, ali danas je stvarnost posve drukčija. Opravdano se strepi od tolikog broja utakmica na Opus Areni, jer Bijelo-plavi su kod kuće dosad igrali jednako neuspješno kao i u gostima. I kod kuće i na strani osvojili su po pet bodova.

Sada im se nudi prilika - nećemo reći, dobra, jer veliko je pitanje što za njih uopće znači dobra prilika - za ozbiljno popravljanje slike. Sve što Osijeku treba jest jedan pobjednički niz. No to je puno lakše reći nego do toga doći. Ove sezone Bijelo-plavi su tek dvaput uspjeli spojiti dvije utakmice bez poraza. Prvi put su to bila dva remija (Rijeka i Varaždin), a drugi put remi i pobjeda (Lokomotiva i Vukovar 1991). Srećom, ni većem dijelu ostatka lige (osim Hajduku i Dinamu, nap. a.) nije polazilo za nogom napraviti neki ozbiljniji pobjednički niz, pa od trećeg do posljednjeg mjesta na ljestvici, koje drži Osijek, bodovne razlike nisu velike. Međutim, tih pet susreta do kraja jeseni Osječanima su posljednji vlak za hvatanje priključka i izbjegavanje potencijalne grčevite borbe za prvoligaški status u drugom dijelu sezone. Situaciju se, iako je odigrano tek nešto više od jednog od četiri kruga prvenstva, ni slučajno ne smije podcjenjvati. Posljednje mjesto izgleda baš ružno, ali još ima nade za proboj prema sredini tablice i bar malo mirniju zimsku stanku. Trenera Željka Sopića očekuje baš sizifovski posao, jer više od taktičkih stvari važnije je razbiti gubitnički mentalitet koji se uvukao u momčad, što je baš velik izazov svakom treneru. Sopić je, trenirajući Goricu, pokazao kako se zna nositi s takvim izazovom, samo što tamo nije imao ovakve "frajle" u rosteru kakve ima ovdje.

Slušati, ali i čuti trenera

Sopić je momčadi dao kredita, ali neće on dugo trajati. Zapravo, ako ćemo suditi po njegovoj izjavi nakon poraza na Poljudu, on se već istopio.

- Moramo se jednostavno pogledati u oči i reći da je Osijek posljednji. I krvavo raditi da bi se to promijenilo. Dakle, dečki moji, ili ste sa mnom ili ste protiv mene. Ako to nekome ne odgovara, žao mi je - nedvosmislen je bio Osijekov kormilar.

I to je to. Sopić je kao igrač bio velik borac, u karijeri se za sve izborio sam, dogurao do Bundeslige, pa bi igračima bilo uputno slušati ga što ima reći. I ne samo slušati, nego i čuti, pa to primijeniti na terenu. U ovako kriznim situacijama momčad moraju povući iskusni ljudi. Nije da ih Osijek nema, no veliko je pitanje postoji li u svlačionici tip koji je spreman reći "dečki, popnite se na moja leđa, pokazat ću vam put". Ako ga i ima, krajnje mu je vrijeme za ukazivanje. Može to biti i trener, jer, recimo, Nenad Bjelica bio je takav autoritet, no njegova je svlačionica bila potpuno drukčija od današnje. Po svemu sudeći, Sopić će morati biti prevodnik preobrazbe, ali to će opet najviše ovisiti o igračima. Hoće li ga slijediti, hoće li ga slušati i čuti.

Ako se rezultatski nešto ne bude promijenilo do zimske stanke, lako se može dogoditi da u svlačionici Bijelo-plavih leti perje k’o na čijalu...