Matej Grahovac otputovao s momčadi u Katar
Nesuđeni boksač Matej Grahovac mašta da se i on iz Katara vrati s medaljom
Vlada posebno zajedništvo, spremni smo se sa svima potući za pobjedu. Tako će biti i na SP-u
Hrvatska U-17 nogometna reprezentacija u Osijeku je odradila završne pripreme uoči odlaska u Katar, gdje 3. studenoga za igrače toga uzrasta počinje Svjetsko prvenstvo.
Jednom od igrača iz kadra izbornika Marijana Budimira vratnice i tereni na Opus Areni, gdje su naši perspektivni mladići trenirali, jako su dobro poznati. "Jedinica" U-17 reprezentacije je Matej Grahovac, vratar juniorske momčadi Bijelo-plavih i sada već pridruženi član seniora Osijeka, među kojima čeka prigodu za debi.
Đurđenovac - Našice - Miholjac - Osijek
Matej je rođen u Našicama (26. ožujka 2008.), a odrastao u Đurđenovcu, gdje je kao dječak već sa šest godina počeo trenirati nogomet u matičnom klubu. Nije odmah stao među vratnice.
- Išli smo na jedan dječji dvoranski turnir u Veliku i naš tadašnji golman bio je bolestan. Javio sam se treneru da ću ja braniti i na tom turniru bio proglašen najboljim vratarom - pričao je Grahovac, koji se kao dječak okušao u još nekim sportovima.
- Dok sam trenirao u Donjem Miholjcu, s prijateljem sam otišao na boksački trening. Trenirao sam mjesec-dva, ali nisam stigao i jedno i drugo, pa sam se ipak odlučio za nogomet, premda, boksački mi je trening bio zanimljiv. Volim i danas gledati boks i borilačke sportove, pratim UFC. Trenirao sam i rukomet u Orahovici, kad sam kod kuće u Đurđenovcu, znam otići na utakmicu NEXE-a. Volim i NBA, omiljeni su mi Los Angeles Lakersi.
Put ga je poslije iz Đurđenovca vodio prema našičkom NAŠK-u i Jedinstvu iz Donjeg Miholjca, odakle je stigao u Osijek.
- Primijetili su me ljudi iz Osijeka na turnirima i utakmicama. Otišao sam prvo s njima na jedan turnir u Makarskoj, tada nam je trener bio Dražen Vidović. Pposlije su me još zvali na nekoliko turnira i 2019. godine, kada sam imao 11 godina, potpuno sam prešao u Osijek. U početku su me vozili, ujutro sam imao školu, a navečer trening. Bilo je to dok je klub još bio u Gradskom vrtu. Kada sam krenuo u srednju školu, preselio sam se u Osijek, gdje sam i danas u stanu. Donedavno sam bio s cimerom, danas živim sam, blizu stadiona.
S napunjenih 16 godina dobio je priliku sjesti na klupu seniora Osijeka.
- Bilo je to posljednje kolo, protiv Varaždina (Ivo Smoje privremeno je tada naslijedio Zorana Zekića, nap. a.). Meni je to sve tada bilo novo, nevjerojatan osjećaj.
Još čeka seniorski debi. Kad bi se to moglo dogoditi?
- Nadam se, uskoro, ali sve u svoje vrijeme. Ne treba biti nestrpljiv.
Uči od Malenice
Ovu sezonu prvi je vratar juniorske momčadi Osijeka, ali cijelo vrijeme trenira sa seniorima pod nadzorom Filipa Šušnjare. Kad je sa seniorima, dosta mu pomaže prvi vratar Marko Malenica.
- Malenica je top! Kad dođemo mi mlađi na trening, stvarno nam puno pomaže. Ne pravi se da je sada on kao stariji i nedodirljiv, dosta nas savjetuje i od njega možemo dosta toga naučiti. Mislim da se u Osijeku generalno dobro radi s vratarima. Svatko tko dođe ovamo sigurno ima kvalitetu, a svi si golmani međusobno dajemo potporu.
Malenica mu je uzor u klubu, a od inozemnih vratara?
- Prije mi je bio Manuel Neuer, danas Donnarumma. S njim me nekako i češće uspoređuju. Ali nisam zbog njega navijač Manchester Cityja, ni PSG-a ili Milana, gdje je prije branio. Od malih nogu volim Real Madrid.
Ako si po stilu i konstituciji sa svojih 192 centimetara bliži Donnarummi, kome si bliži karakterno?
- Nisam od onih koji galame i viču na suigrače. Ja sam vam dosta miran i na terenu i izvan njega. Pokušavam tu mirnoću prenijeti i na momčad.
Dok seniori sada već prilično kaskaju, juniorska momčad Osijeka dobro gura ove sezone. Trenutno je druga na tablici u juniorskom HNL-u.
- Dobro smo krenuli u sezonu, s četiri pobjede i jednim remijem. Onda su nam se dogodili porazi i sad smo posljednje pobijedili i izbili ponovno na drugo mjesto. Jako smo dobra generacija, niz je tu reprezentativaca. Evo, na pretpozivu za Svjetsko prvenstvo su Ježić i Kalem, bio bi tu u konkurenciji sigurno i Jaman da nije imao problema s ozljedama.
U reprezentaciji je otpočetaka, od U-15 selekcije. Uoči odlaska na Svjetsko prvenstvo sadašnja U-17 hrvatska momčad imala je dosta okupljanja, pa su se stigli i bolje upoznati.
- U posljednja dva mjeseca imali smo dva okupljanja, odigrali smo šest utakmica i stvarno se dobro slažemo. Odlično funkcioniramo. Nismo neki da izlazimo nešto previše, u slobodno vrijeme najčešće gledamo filmove i igramo igrice. Kod izbornika Budimira zna se pravilo - na spavanju smo svi u pola 11. Inače, dečki su bili oduševljeni uvjetima u Osijeku. Nigdje nije tako u Hrvatskoj. Od hotela pa do naravno terena na Opus Areni.
Uoči početka Svjetskog prvenstva svi u U17 reprezentaciji pršte optimizmom. Na čemu to temeljite?
- Od posljednjih šest dobili smo pet utakmica, uz jedan remi, a nismo primili ni pogodak. Među tim utakmicama bilo je stvarno i jako ozbiljnih reprezentacija. Usto, u našoj vrsti vlada posebno zajedništvo. Svi smo se spremni potući za pobjedu sa svima. Stvarno smo svi jako natjecateljski nastrojeni. Tako da vjerujem kako ćemo dogurati daleko. U skupini igramo protiv Senegala, Kostarike i Ujedinjenih Arapskih Emirata. Jako će biti važan taj start protiv Senegala i kako ćemo protiv njega odigrati.
Hrvatska seniorska nogometna reprezentacija prije tri godine vratila se iz Katara sa Svjetskog prvenstva s brončanom medaljom. Koji su vaši ciljevi?
- Najveći! San mi je biti prvak svijeta i osvojiti medalju s Hrvatskom. Nakon toga što skorije debitirati i za seniore Osijeka - zaključio je mladi vratar Osijeka i U-17 reprezentacije Hrvatske.