NK Osijek je u teškoj situaciji. No svi šute. Nitko s Pampasa, bar ne javno, zasad ne želi iznijeti svoje razmišljanje. Gdje je NK Osijek, kakav je status trenera Simona Rožmana, koji je zapravo najmanje kriv za sve što se klubu događa.

Poštenje

Vrlo teško je pronaći pravi odgovor za sve što je Osijek prošao u prvih devet kola nove sezone SuperSport HNL-a. Krenulo se ambiciozno, nakon prvog kruge ne izgleda nimalo dobro. Odakle god da se krene, sve je nekako naopako. Brojke govore jedno, dojam posve nešto drugo. Na kraju dana, čini se kako je jedno od najnepoželjnijih poslova u državi ono - trenera NK Osijek. No Simon Rožman je još tu i i ima najsamotniju dužnost na svijetu. I sve što mu se sad ne smije dogoditi - izgubiti volju. Razno-razni komentatori koji su daleko od stvarnih zbivanja o onome što se događa u NK-u Osijek lupetaju svašta. Te Rožman je izgubio svlačionicu, te ovo ili ono. Prava je istina, sviđalo se to nekome ili ne, ništa Rožman nije izgubio. Osim utakmica s bijelo-plavom momčadi.

Čovjek je se toliko trudi dobiti nešto od te momčadi, a ne izgubiti bilo koga. Još od srednje škole su me učili "nije isto gledati i vidjeti, nije isto slušati i čuti". Danas svi samo gledaju i slušaju, ali malo tko vidi i čuje. I koga briga. Važne su brojke i ako su loše, na udaru je trener. Malo tko gleda kakav je karakter Rožmanovih igrača, kakve su mogućnosti, tko se stavlja u prvi plan, tko igra momčadski... I na kraju dana, u paušalu, ipak, Rožman je kriv za sve. Tko bio drugi bio? No zašto se sve svaljuje na trenera. Tko igra nogomet, Rožman ili ljudi na terenu? Zašto su ljudi na treneru amnestirani od svih pogrešaka i za sve je kriv trener? Na to pitanje nikada nitko neće dati razuman odgovor. Kada se pobjeđuje, zaslužni su samo igrači, kada se gubi, kriv je isključivo trener, sportski direktor ili Uprava. Nije baš pošteno, ali to je naša stvarnost. Navijačkom nezadovoljstvu ima mjesta, svatko tko voli i kome je stalo do Bijelo-plavih, naravno da nije zadovoljan i ne može biti, jer kad vidi klub pri dnu tablice, pada mu mrak na oči. No moramo biti iskreni i kazati da možemo negodovati, ali samo to. Stvari su jasne, NK Osijek je privatni klub. Volimo što NK Osijek ne živi na rubu egzistencije. Ne volimo što su nam to omogućili Mađari. K'o nam kriv jer nismo to mogli omogućiti sami sebi.

Figa u džepu

U svemu je totalno glupo što se Rožmanu nitko iz kluba sada ne usudi javno dati podršku kada je teško. Interno podrška postoji, ali javno? Hm, postaje problem. I dobro, ako neće nitko reći, pa netko mora. Eto, bit ćemo mi. Rožman radi dobro, podršku kluba ima, ali kakvu podršku ima od momčadi, teško je procijeniti. I kakve neznalice mogu tvrditi kako je lakše promijeniti trenera nego momčad? Samo one koje nikada nisu bile ozbiljno involvirane u nogomet. Osijek nema problem s trenerom, nego problem s karakterom igrača. I to nije od jučer, nego traje tri godine. Sve počinje i završava na terenu. Sve drugo sve nas koji smo bliže ili dalje od kluba zapravo ne treba zanimati. Ti igrači koji nose dres NK Osijek danas imaju baš sve što si mogu poželjeti, a koliko zapravo daju za grb, boje našeg kluba, koliko nas motiviraju da dođemo gledati to što igraju, procijenite sami. Iskreno, naš je dojam kako uporno pucamo u krivu metu. Svi drugi su krivi osim onih koji nam jednini mogu donijeti dan ili dva zadovoljstva nakon što nekog napokon pobijede. Danas je teško svakom pravom navijaču NK Osijek, ne samo zato što su rezultati takvi kakvi jesu, a po prikazanom trebali su biti bolji. Ono što boli jest što svi šute, a prvi koji bi se sad trebao oglasiti je kapetan momčadi. Reći nekog vraga, ali ne užas jer je trener imao tri čiste kritizirati momčad. Skandal neviđenih razmjera. U "novom normalnom" - da.

Ma, ljudi, gdje je nestalo zdravio natjecanje, gdje je nestala strast? To je pitanje koje si trebaju postaviti na Pampsu, ali i pitanje koje si trebamo postaviti i svi mi kojima je stvarno stalo do bijelo-plave boje...