Nogometaši Osijeka nisu se proslavili u prvom krugu državnog prvenstva. Iako je na trenutke izgledalo kako se mogu pozicionirati u gornji dio tablice, na kraju su opet ispustili svoje prilike i nakon devet kola čame pri samom dnu prvenstvene ljestvice.

Opet ih muče iste stvari kao i proteklih sezona. Kada im se god ukaže prilika za iskorak, Bijelo-plavi "ubace u rikverc". Takva praksa, nažalost, uz posljednje tri sezone postala je uobičajena. Osijek je Koprivnici imao lijepu priliku ubaciti se u kontingent momčadi koje imaju 12 bodova. S pobjedom bi bili čak četvrti, ali umjesto toga Bijelo-plavi su odigrali daleko najlošiju utakmicu ove sezone i opet otvorili brojna pitanja i sumnje.

Tranzicija ne pali uvijek

Temelj na kojem se tijekom priprema gradila igra bili su agresivnost i visoki tempo. Osijek je na početku igrao na taj način, ali se brzo ugasio jer više nego solidne prezentacije nije popratio rezultat. Igra se trebala bazirati, kako se to danas lijepo naziva, na tranzicijskom nogometu. Nekad se to jednostavnije zvalo "igramo na kontre", a osnova takvog nogometa leži u agresivnosti i brzim reakcijama po oduzetoj lopti. Tako nešto može funkcionirati dok i suparnik igra otvorenije, međutim, kada se susret krene raspletati na drukčiji način, točnije kada protivnik povede, pa prepusti Osijeku inicijativu. Tada stižu problemi jer Osijek nema prave ideje kako razvijati kontinuirani napad. Upravo je to do izražaja došlo u Koprivnici, gdje je domaćin rano poveo, a Osječani nisu imali nikakav odgovor na to. Opet, voljeli bismo misliti kako je to bio samo vrlo loš dan jer u igri Osijeka baš ništa nije funkcioniralo od samog početka. Osijek je bio baš metiljav, a primjera koliko SHNL ne priznaje takve pristup bilo je koliko želite u prvih devet kola ne samo u Osijekovu slučaju. Ako bi samo malo skinuo nogu s papučice gasa, posrtao je čak i Dinamo. No tuđe muke ne trebaju birnuti Osječane jer imaju i više nego dovoljno svojih. Teško je razumjeti kako dođe do takvog pada u mentalnom sklopu momčadi na planu pristupa, i to baš u utakmici u kojoj bi sa zdravim pristupom vjerojatno došli do bodova. Pitanje koje već duže vrijeme proganja sve u osječkom klubu i oko njega. Bijelo-plavi već duže vrijeme nisu u poziciji u kojoj mogu birati utakmice. Oni su momčad koja protiv svakog, pa i niželigaškog suparnika, jednostavno mora igrati s punim gasom, inače nema sreće. To je činjenica koju prije svih igrači trebaju riješiti sami sa sobom jer u većini utakmica Osijek je imao zdrav i odvažan pristup koji doduše nije uvijek adekvatno bio nagrađen zbog nekih drugih nesavršenosti. No, ako ništa drugo, onda bi se trebali uhvatiti hrabrog stava bez obzira na to protiv koga se igra. Zar je to toliko teško? Pa ne bi trebalo biti.

Bezopasni iz prekida

Osim te ideje tranzicijskog nogometa, Osijek još nije jasno pokazao kako ima neke druge alate kojima bi mogao slomiti suparnika. Recimo, ofenzivni prekidi su mu posve bezopasni, a oni bi mogli biti jedan od prečaca do ostvarivanja željenog rezultata. Ako se malo pogledaju momčadske brojke u prvih devet kola, one i nisu tako loše kako to govori plasman jer u većini kategorija Osijek je na 50 posto uspješnosti, a recimo odskače preciznost dodavanja u suparničkoj polovici, koja je na visokih 70 posto. No kod lošijih kategorija baš prekidi bodu u oko. Osijek je dosad imao 41 udarac iz kuta (4,6 po susretu) iz kojih je zabio samo jedan jedini pogodak, a još jedna od kategorija koja je već uoibičajeno loša su točni ubačaji u suparnički kazneni prostor kojih je bilo tek 20 posto. U tim segmentima igre postoji veliki prostor za napredak, a oni su posebno važni u situacijama kada suparnik igra zatvorenije. Možda se Bijelo-plavi mogu djelomično požaliti i na sreću jer su u prvih devet kola čak šest puta pogađali okvir suparničkih vrata. Dakle, bilo je tu doista svega, ali već pomalo uobičajeno kada se sve to zbroji, priča se na kraju okrene protiv Bijelo-plavih, pa se dobije ovakav trenutak u kojem su na pretposljednjem mjestu prvoligaške ljestvice. Kao zaključak iz svega može se izvući samo jedno. Osijek može na taktičko-tehničkom planu imati lošiji dan, ali to mu se više ne bi smjelo događati kada su stav i pristup u pitanju.

Opet se nalazi u poziciji u kojoj više ne može ništa izgubiti, pa čemu onda strah ili kalkuliranje?

Marko Malenica

NK OSIJEK