Nogometašima Osijeka na Verudi u susretu 1/16 finala SuperSport hrvatskog Kupa protiv trećeligaša Uljanika nije bilo važno samo pobijediti već je jednako bitno bilo i na koji će to način učiniti.

Hoće li se potrošiti do krajnjih granica ili će posao odraditi - rutinski. Na kraju se dogodilo to drugo. Bijelo-plavi su do čiste i uvjerljive pobjede došli bez posebne energetske potrošnje, što je važno jer ih već u nedjelju očekuje važno prvenstveno gostovanje u Velikoj Gorici. Trener Simon Rožman na teren je poslao istu postavu kao i četiri dana prije protiv Istre 1961. Neki su to protumačili kao "kaznu" za poraz na "Aldu Drosini", ali prava je istina drukčija. Rožman zapravo i nema nekakvu preveliku mogućnost praviti rotacije, a da na taj način ne ugrozi konačni cilj.

Četiri prvijenca

Osijek je taj susret odigrao uglavnom u drugoj, a tek povremeno u trećoj brzini jer mu neki viši stupanj prijenosa u toj utakmici jednostavno nije bio potreban. Domaćin je bio borben i agilan, no ništa više od toga. Istina, rezultatska neizvjesnost tinjala je do 25 minuta prije kraja susreta, no objektivno pobjeda Osijeka nije dolazila u pitanje. Uljanik je prijetio tek dalekometnim pokušajima koji za vratara kalibra Marka Malenice nisu bili preveliki izazov. U biti, trener Bijelo-plavih Simon Rožman na Verudi je dobio ono što je želio. Naime, nakon susreta s Istrom 1961 zavapio je:

- Ne može samo Omerović zabijati, mora imati pomoć ostalih suigrača.

I eto ga, četiri pogotka, četiri različita strijelca među kojima nije bilo Omerovića, a trebalo ga je biti, te, što je najzanimljvije, svim potpisnicima pogodaka bili su prvi golovi u dresu Osijeka. Gledajući samo iz tog kuta, Rožman nije mogao tražiti više od te utakmice.

- Veseli me raznovrsnost strijelaca u tom susretu, jer ona znači da su oni koji su dosad ostali malo dužni proradili. Vjerujem da će nam se nakon ovoga otvoriti i u prvenstvu. Bila je zahtjevna utakmica u smislu uvjeta za igru, ali smo pokazali dovoljno kvalitete, pa idemo zasluženo dalje. Nismo stvorili toliko puno prilika, ali smo zabili četiri pogotka i mirno prošli dalje. Uputio sam napadačima kritiku nakon susreta protiv Istre 1961 i dobio željenu reakciju. Nisu oni prestali vjerovati u svoju kvalitetu, naprotiv, ali moraju u kontekstu toga nastaviti ovim putem dalje. Sretan sam zbog njih i cijele momčadi, mislim da smo bili zreli i kompaktni - kaže Osijekov strateg.

U klupske knjige strijelaca prvi put su se upisali redom David Čolina, Stanislav Šopov, Oleksandr Petrusenko, te Yannick Toure.

Pogled prema Gorici

Važna je to spoznaja jer uvijek se vratimo na onu priču o "probijanju leda". Osijeku je trebala jedna takva utakmica u kojoj će se, pa možemo reći, malo i raspucati nakon onih frustracija s "Drosine", gdje se promašilo "Boga i vraga". No još je bilo dobrih detalja. Recimo, Arnel Jakupović se pokazao vrlo korisnim kada djeluje iz pozadine jer je vrlo lijepo razigravao i proigravao suigrače. Vidjeli smo i ono što smo naslućivali, a vezano je uz Tourea. On je napadač koji voli i treba prostor, a ne igru leđima okrenut prema suparničkim vratima. Možda bismo Omeroviću i Bukviću mogli poručiti kako je u nogometu dopušteno pucati i u vratarev bliži kut. Čisto kako bi njih dvojica malo proširila asortiman ideja kod realizacije. Uglavnom, bilo je to pristojno poslijepodne na Verudi. No već u nedjelju stiže jedan posve drukčiji izazov. Gorica, koja je ugodno iznenađenje na početku ove sezone.

- Čeka nas vrlo ozbiljna momčad Gorice, koja jako dobro igra, ofenzivno, izgleda vrlo zanimljivo i djeluje rasterećeno na terenu. Morat ćemo biti na svom maksimumu i mirni u završnici, pa se onda možemo nadati rezultatu koji priželjkujemo - poručuje Rožman.

Osijek u dosad osam odigranih susreta ima dvije pobjede, protiv posljednjeplasirane momčadi SHNL Vukovara 1991 i trećeligaša Uljanika. Vrijeme je i za jedan bar malo ozbiljniji skalp.