Nogometaši Osijeka u Puli su još jednom ostali praznih šaka nakon što su izgubili utakmicu koju samo oni mogu izgubiti. Bijelo-plavi su na "Aldu Drosini" 65 minuta imali sve. Potpunu kontrolu utakmice, minimalno vodstvo, "sto" prilika da riješe i pitanje pobjednika, ali su na kraju Puljanima ni krivima ni dužnima ponudili priliku za povratak u život, koju su oni objeručke prihvatili te okrenuli utakmicu.

Oni navijači Osijeka, koji je imaju, vjerojatno su si čupali kosu nakon prvih 45 minuta. Osijek je u tom razdoblju stekao prednost, pogodio vratnicu, imao još pet-šest vrlo lijepih prilika, među kojima je svakako najbolja bila ona Omerovićeva kada se spretno izborio za loptu na pet metara od vrata, ali onda ju je vrlo nespretno poslao pokraj okvira. Nizale su se akcije i udarci osječke momčadi prema njihovu nekadašnjem vrataru Franku Koliću, no problem je bio što u velikoj većini tih udaraca nije bilo preciznosti, pa domaći "portir" nije imao potrebe za intervencijom.

Za rubriku "vjerovali ili ne"

I onda se opet ponovio isti scenarij koji smo gledali u prijašnjim susretima. Kada je Omerović napokon iskoristio jednu od tih brojnih povoljnih situacija, Osijekov pritisak je popustio. Počelo je brljanje, igra više nije bila tečna, noga kao da se skratila. No i u takvim okolnostima Omerović je u 52. minuti imao možda i match winner u nogama. Odlično poslužen od Jakupovića, oslobodio se Tarabe, bio na šest metara od vrata u čistoj situaciji, ali umjesto pogotka zabilježio je još jedan promašaj koji spada u rubriku "vjerovali ili ne". Izabrao je pucati krivom, desnom nogom, i bio posve neprecizan. I za to je morala stići kazna, a što je najgore, Osječani su se sami potrudili pogurati Puljane. Skupo su ih stajale prodane lopte na sredini terena, a uz to su Puljani imali i malo sreće s odbijancima jer su oba pogotka za preokret zabili iz drugog pokušaja nakon što su se prvi udarci odbijali natrag u njihove noge. Gledaš i ne vjeruješ onome što vidiš. Nećemo sad pričati o prokletstvu "Alda Drosine" ili o kojekakvim vračkama. Za takav ishod susreta Osijek si je najviše sam kriv. Nail Omerović zabio je pet pogodaka u posljednja tri nastupa, ali što je on sposoban promašiti, doista graniči s nevjerojatnim. Bukvić je bio agilan, ali ciljnici mu nisu dobro naštimani, Šopov nema sreće jer je drugu utakmicu zaredom zatresao okvir vrata, a u toj je situaciji mogao, možda i morao, proigrati Jakupovića, koji je bio u boljem položaju. Toj reviji promašaja stigao se priključiti i Živković, koji je u završnici propustio veliku priliku za izjednačenje i osvajanje bar jednog boda. Ako je nešto ukleto, onda su to definitivno noge ili možda glave Osijekovih napadača. Ta nepreciznost sad već prelazi granice dobrog ukusa, a to se vidjelo i po treneru Simonu Rožmanu, koji je potpuno izgubio prisebnost nakon što je Istra 1961 postigla pogodak za preokret, a nije se smirio ni nakon završetka utakmice.

Simon Rožman

PIXSELL

- Jedno je kada ti se nešto ponekad dogodi, a nešto drugo kada ti se takve stvari praktički stalno događaju. Mislim da smo odradili dobru pripremu za utakmicu, tako da smo u prvom poluvremenu mogli otići na tri gola razlike, pa i u drugom u tih nekih petnaestak minuta. Sve smo u tom razdoblju imali pod kontrolom, bilo je na terenu onako kako smo i zamislili, ali jednostavno ne možemo zabiti gol ni iz najboljih prilika. Može Omerović zabiti četiri-pet komada, no svi ostali bi trebali dati bar mali doprinos tome. Jako sam razočaran jer smatram da smo baš bili dobri što se igre tiče, a njihov izjednačujući pogodak izbacio nas je iz takta. Sve izmjene koje smo napravili nisu nam donijele ništa, a nestvarno je da u ovih sedam kola imamo 120 udaraca na gol i da smo pritom zabili samo pet pogodaka. Mogu ja preuzeti svu odgovornost, mogu raditi na planu igre i dolaska u zadnju trećinu terena, ali ne mogu zabiti gol. Možemo mi trenirati sve što i radimo, ali netko mora davati golove da bismo osvajali bodove - komentirao je s pravom uzrujani Simon Rožman, trener nogometaša Osijeka.

Nedostatak kvalitete ili samo sebičnost

Već smo ranije ustvrdili kako Rožman može na puno načina utjecati na igru, ali kada je realizacija u pitanju, tu su mu ruke prilično vezane. Taj segment u najvećem dijelu ovisi o igračima. Ono što bi Rožman mogao poduzeti jest ubaciti nova lica, no nije baš da ima nekog velikog izbora među pričuvnim snagama. Posebno u napadačkom dijelu. Mogao bi se jedino okrenuti sasvim mladim igračima, ali koliko bi bilo pošteno svaliti taj teret na njihova leđa. S druge strane, po svemu je to trebala biti večer Naila Omerovića. Gladan je gola i zato dolazi u prilike, ali ono što je uspio promašiti u Puli zabio bi svaki, ali baš svaki prosječni napadač u SHNL-u. Na trenutak zadivi čovjeka, a već u drugoj akciji te dovede do ludila promašajem. Takav je Omerović, ali on bar zabija dok ostali šute. Šutnju je odlučio prekinuti Rožman, koji se dosad zaštitnički postavljao prema momčadi. Možda i malo previše. No sad je okrenuo ploču.

Nail Omerović

PIXSELL

- Ne bježim od odgovornosti, radimo ono što mislimo da treba, međutim, treba imati i tu kvalitetu pred suparničkim vratima da netko pogodi praznu mrežu. Štitio sam igrače maksimalno, nemam zamjerke na njihov rad, ali na kraju ipak trebaju pokazati kvalitetu u situacijama kojih su samo u susretu protiv Istre 1961 imali jako puno - kaže Osijekov strateg.

Svi smo svjesni problema, no, kako se ono kaže, ne trebaju nam problemi, već rješenja. Jedno od njih možda je u - suradnji. Nagraditi čovjeka koji je u boljoj poziciji jer puno je bilo situacija u kojima se to moglo učiniti. Drugo bi moglo biti prestati težiti atrakciji i traženju "paukova" po rašljama suparničkih mreža. Ponekad je puno korisnije stisnuti loptu i opaliti prizemno kao što je učinio Banogura kod drugog pogotka Istre 1961. Uglavnom, Osijekova je tuga pregolema u ovom trenutku jer nemilo rasipa bodove. Odbija uzeti ono što mu je ponuđeno, a s takvim ponašanjem neće Bijelo-plavi daleko dogurati. Ako se nešto hitno ne promijeni, ne samo u realizaciji već i u ponašanju momčadi nakon što dođe u vodstvo, glavobolje će iz tjedna u tjedan postajati sve veće.

Osijek je Puli izgubio utakmicu koju ni po čemu nije trebao, ali vremena za plakanje nema jer već sutra treba opet izići na teren i osigurati plasman u osminu finala SuperSport hrvatskog kupa. Da, opet u Puli, ali ne na "Drosini", već na Verudi. Valjda će tamo biti više sreće, ali prije svega više momčadskog duha u završnicama akcija...