Postoji ona mudra izjava kako nije pametno preskakati stepenice u određenom progresu. Kada je NK Osijek u pitanju, ona bi se mogla staviti u satirični okvir jer Bijelo-plavi u stvaranju nove momčadi, nerijetko i na užas svojih navijača, doista ne preskaču stepenice.

Psiha ili nešto drugo?

Iako im je način igre bio sasvim dobar, od starta nove sezone prate ih nekakve anomalije. Prvo im je pet susreta trebalo za postizanje prvog pogotka, pa su to riješili u Zagrebu protiv Lokomotive. Novi korak bio je prva ovosezonska pobjeda. Riješeno u prošlom kolu protiv Vukovara 1991. Što bi trebao biti sljedeći korak?

Kao jedan od razumnih odgovora bio bi - Osječani se trebaju naučiti ponašati kada dođu do rezultatske prednosti. Naime, u posljednja dva susreta s Lokomotivom i Vukovarom 1991. im je to uspjelo, ali su odmah nakon što bi poveli nerazumljivo izgubili glavu. I u Maksimiru, a i prošle nedjelje protiv Vukovara 1991. osječka momčad je nakon što je prva postigla pogodak na pola sata praktično nestala s terena. Lokomotiva je to kaznila i došla do izjednačenja, a Vukovarci samo pukom srećom ili nesrećom, ovisno iz kojeg se kuta gleda, nisu u tome uspjeli. Osijek, dok je "nula", napada, riskira, pritišće, ali čim dođe do prednosti, dogodi se nekakav čudan klik, zbog kojeg odjednom Bijelo-plavi dospiju u posve podređen položaj, a da pri tome suparnik nije morao učiniti baš ništa posebno. Segment koji treneru Simonu Rožmanu vjerojatno zadaje gadne glavobolje, a navijače dovodi do ruba živaca.

- Oba smo se puta nakon vodstva neplanirano povukli. Ni u Zagrebu, a ni protiv Vukovara nam to nije bio plan, no očito je kako su slabiji rezultati s početka prvenstva ostavili traga na psihi momčadi. Svjesni smo tih nekih mana koje nam se pojavljuju tijekom susreta, pa u tom kontekstu pobjeda protiv Vukovara 1991. bi nam trebala pomoći da ih prebrodimo - smatra trener Bijelo-plavih.

GOJKO MITIĆ

Doista nije lako objasniti takvu drastičnu promjenu u gardu kod osječke momčadi. U jednom trenutku dominira, drži suparnika za vrat, a kada prvi put slomi njegov otpor i dođe do vodećeg pogotka koji bi joj trebao donijeti samopouzdanje i dodatnu sigurnost, dogodi se upravo suprotno. Osječani gotovo posve izgube kompas kao da nemaju jasnu ideju na koji način nastaviti utakmicu i dotući suparnika.

Ne ide im "ziherica"

Sada im slijedi serija gostovanja u kojima bi taj problem, ako se nastavi pojavljivati, mogao itekako utjecati na rezultate koje će postizati. Onako laički dalo bi se zaključiti kako Osijek još točno ne zna kako pobjeđivati. U nekim stvarima napredak je očit jer Osijek je u gotovo svih šest utakmica ulazio vrlo dobro, želi se nametnuti, bio je poduzetan i agilan. No isto tako još nije pronašao pravi način kako se ponašati kada treba uzeti predah tijekom susreta jer nijedna momčad na svijetu ne može jurišati svih 90 minuta. U takvim trenucima najbolji izbor bio bi čuvanje posjeda, no Bijelo-plavi još nisu na toj razini mirnoće u pas-igri. I možda se baš u tome krije problem jer u takvim okolnostima izgube kontrolu nad utakmicom koju su bili uspostavili. Jasno, postoji tu i psihološka strana priče u kojoj momčad, valjda stvarno, nesvjesno počne igrati "zihericu", kojoj jednostavno nije vična, pa joj suparnici odjednom, mogli bismo reći, ničim izazvani počnu stvarati probleme. Prošle sezone Osijek je imao velikih muka u defenzivi. U prvih šest kola aktualnog prvenstva već su triput svoju mrežu ostavili netaknutom (u cijeloj prošloj sezoni to im je uspjelo tek osam puta, nap. a.) što je dobra vijest, ali opet neće do kraja otkriti pravu istinu. Osijekova defenziva još nije toliko stabilna kako bi se na nju mogao do kraja osloniti u trenucima kada vodi. U prijevodu, Osječani bi još uvijek trebali razmišljati o igri "na pogodak više" negoli o onoj "na pogodak manje".

GOJKO MITIĆ

I što je moguće brže riješiti taj problem načina igre nakon što dođu u rezultatsku prednost.