Može li mladić koji je prije nešto više od dvije godine kao 16-godišnjak debitirao u dresu NK Osijek biti otkriće nove sezone? To smo si pitanje postavili već nekoliko puta od početka priprema Bijelo-plavih gledajući Filipa Živkovića.

On je drugi najmlađi debitant u dresu NK Osijek (mlađi od njega bio je samo Dominik Babić, nap. a.), jer je za prvu momčad zaigrao sa 16 godina, pet mjeseci i 20 dana, te najmlađi strijelac u Osijekovoj povijesti, jer je zabio pogodak kada je imao 16 godina, 6 mjeseci i 28 dana. No sljedeće dvije godine nakon tih bajkovitih priča na startu seniorske karijere nisu baš bile posute ružama. Ipak, u ovoj pauzi između dvije sezone očito se nešto važno dogodilo, jer Filip od početka priprema djeluje vrlo motivirano i samopouzdano. Proljetos je nerijetko djelovao namučeno i iscijeđeno, a od početka priprema emitira posve drukčiju sliku. Na treninzima i utakmicama "ide k'o avion", a u takvim okolnostima na vidjelo izlaze njegovi najjači igrački aduti, jedan od njih svakako je nos za pogodak. To je jedan od onih prirodnih talenata, koji se ne uči, nego s kojim se rađaš. I zato je dobra vijest što je Živković ostao u redovima Osijeka, iako je još prije godinu dana bio na izlaznim vratima.

Nemir prerastao u želju

Nakon ranog debija možda su on i njegovo okruženje postali malo nestrpljivi, jer se nije uspio nametnuti kao stanadradni prvotimac. Međutim, takav status ne stječe se samo na osnovi talenta, a Filipa je u tom razdoblju to očito frustriralo.

- Kad sve to promatram s ove distance, sigurno mi je pomoglo u odrastanju. Nije mi uvijek bilo lako. Kada debitiraš tako mlad, narastu ti očekivanja, ali se ubrzo sudariš sa stvarnošću. Mislim da me sve to kroz što sam prolazio u posljednje dvije godine ojačalo. Kada je trener bio Rene Poms, imao sam nalet u kojem sam imao dobru minutažu i njegovo povjerenje. Poslije sam se vratio poneki korak unatrag, što nije bilo lako prihvatiti - kaže Filip.

Kod Zekića i Coppitellija nije baš bio u prvom planu, a prošlog ljeta, dok je momčad igrala uzvratni susret Konferencijske lige s estonskom Levadijom, Filip je bio u Italiji, gdje je sve dogovorio s Atalantom, ali je posao neočekivano propao.

- Bilo je to praktično riješeno. Otišao sam tamo, potpisao ugovor, ali su mi poslije, kao, pronašli nekakve srčane probleme, za koje se brzo pokazalo kako zapravo ne postoje. Ne znam što bih, iz današnje perspektive, uopće mislio o tome. Uvijek ostane sumnja kako u tom slučaju nije bilo baš sve čisto. No nije mi žao što se sve rasplelo na takav način jer smatram kako se stvari u životu događaju s nekim razlogom. Ta je epizoda iza mene, a u ovom trenutku sam isključivo koncentriran na daljnje dokazivanje u Osijekovu dresu.

Kad smo već kod dokazivanja u Osijekovu dresu, kada se dogodio taj klik u glavi zbog kojeg se posve promijenio njegov govor tijela na početku ovih priprema?

- Bilo mi je važno što sam dobio podršku sportskog direktora Alena Petrovića i trenera Simona Rožmana. Razvijao sam se kroz mlađe klupske kategorije, pa kao rođeni Osječanin imam veliku želju ostaviti određeni trag i u prvoj momčadi prije nego što se otisnem u inozemstvo. Želio bih se u Osijekovu dresu igrački razviti do kraja, a ne ga napustiti kao nekakav mali dječak bez igračkog identiteta.

Je li danas mirniji i strpljiviji negoli proteklih godina?

- Ma ima kod mene još uvijek malo tog mladenačkog nestrpljenja. Čak ne bih to nazvao nestrpljenjem, nego velikom željom za igrom i dokazivanjem koju imaju svi mladi igrači. Ponekad ta prevelika želja mladog igrača može odvesti na krivi put. Sada mi je jasnije da se lakše razvijati kod kuće, gdje si okružen obitelji i prijateljima.

Filip Živković (desno)

NK OSIJEK

Petrovićeva uloga

Važnu ulogu u Filipovoj preobrazbi u pristupu imao je sportski direktor Alen Petrović. Što mu je rekao?

- Uvjerio me je kako ću dobiti prilike za dokazivanje, što mi je jako važno. Većina mladih igrača koja se probije do prve momčadi ima isti problem. Strah od pogreške. Zato nam je u tim godinama podrška ljudi iz kluba, trenera i iskusnijih suigrača iznimno važna. Teško je igrati ako imaš taj strah od pogreške ili ne znaš kako će trener na to reagirati. Kada mladi igrač osjeti razumijevanje koje je sada meni pruženo, puno je lakše igrati, jer možeš iskazati svoj puni potencijal. Tada stvarno sve ovisi samo o tebi.

Još uvijek postoje određene nejasnoće oko pozicije na kojoj bi najviše dao na terenu. Na kojem se mjestu u momčadi on najbolje osjeća?

- Najugodnije se osjećam kada sam dio udarne momčadi – kroz smijeh će Filip, pa dodaje:

- Pozicija koju sada igram, desno krilo, nekako mi najviše leži, a mislim kako se mogu dobro snaći i ulozi povučenijeg napadača ili ofenzivnijeg veznog. Više mi odgovaraju te pozadinske ofenzivne uloge nego neka isturena.

Dojma smo, kako cijela momčad, poput Filipa, od početka priprema djeluje mnogo življe i brže negoli u Coppitellijevoj eri.

- Mislim kako igramo brže i okomitije nego prošle sezone, što nama u napadu posebno odgovara. Ovako po treninzima mi se čini kako izgledamo baš dobro, prije svega kao momčad, što je najvažnije. Posebno je važno što točno razumijemo što trener Simon Rožman od nas traži. Radimo jako dobro, pa vjerujem kako će se sve to vidjeti na terenu kada počne nova sezona.

Nakon lošeg plasmana u prošloj sezoni, Osijek uoči novog prvenstva malo tko spominje u kontekstu momčadi koje bi se mogle boriti za visoke pozicije.

- Samo neka nas ne doživljavaju. Mogli bi se iznenaditi kada se sudare s nama. Mislim kako nas je trener uspio uvjeriti da možemo svakoga napasti. I mene, kao i sve nas, zanima kako ćemo izgledati u ovim najjačim pripremnim utakmicama koje nas tek očekuju. One će nam dati jasniju sliku vrijednosti.

Koji su njegovi osobni ciljevi u novoj sezoni?

- Želim se namenuti, želim što više igrati, ali sam svjestan kako mi to neće nitko pokloniti. Borit ću se i, vjerujem, izboriti za mjesto u prvoj momčadi - zaključio je mladi Osijekov krilni napadač.