Nogometaši Osijeka polako su se približili najzanimljivijem dijelu priprema u Sloveniji. Prvih pet dana prošlo je bez utakmica, a u sljedećih šest dana Bijelo-plavi će imati tri testa, od kojih će dva, ona protiv Dinama Kijev i mađarskog Ujpesta, treneru Simonu Rožmanu sigurno dati odgovore na neka pitanja koja i njega muče.

Ima ih dosta, prije svega zato što Rožman znatiželjno očekuje kakvu će mu povratnu informaciju poslati momčad vezano uz stvari na kojima se radi od početka pripremnog razdoblja. Upravo zbog toga su mu potrebni jaki suparnici. I nije samo Rožman znatiželjan. Isto se odnosi i na sportskog direktora Alena Petrovića, koji očekuje kako će mu te jake provjere dati smjernice po kojima će se postaviti i ponašati u nastavku ljetnog prijelaznog roka.

NK OSIJEK

Živkovićev stav obećava

Jasno, to se ne odnosi na već ranije utvrđene ciljeve, nego na potencijalne dodatne potrebe pojačavanja igračkog kadra. No neke spoznaje vezane uz unutrašnje rezerve ne mogu proći neopaženo. Osijek bi nakon dugo vremena na krilnim pozicijama napokon mogao imati dva prava krilna napadača. Igrače kojima je zabijanje pogodaka među prvim prioritetima. Ranije su na tim pozicijama često znali igrati krilni veznjaci, koji ipak imaju drugačije navike. Od početka priprema Rožman je na te pozicije instalirao Filipa Živkovića na desnom i Naila Omerovića na lijevom krilu. Omerović izgleda dobro, samopouzdano i opasno. Ako ga "ne prebaci", mogao bi biti doista jako napadačko oružje. Ipak, posebno nas veseli slika koju od početka priprema emitira mladi Filip Živković. Otkako je još kao 16-godišnjak debitirao za Bijelo-plave, prolazio je razdoblja uspona i padova, no bez ikakve dvojbe ni u jednom trenutku nije imao bolji "govor tijela" negoli na ovim pripremama. Talent nije bio sporan, ali očito je Filip morao proći uobičajene "dječje bolesti" prije negoli je konačno shvatio koji je jedini put proboja do udarne momčadi. On je težak i trnovit, na njemu se posrće, ali se ne smije pasti. Usuđujemo se reći kako je Filip znao pokleknuti, ali sada izgleda kako su mu sportski direktor Alen Petrović i trener Simon Rožman pomogli pri ustajanju. Žile izgleda baš dobro na treninzima, do izražaja dolazi njegovo najjače oružje - golgeterski gen. Očito su mu Petrović i Rožman uspjeli ubrizgati nužnu dozu samopouzdanja.

- Nisam ja, Alen je to odradio - sa smiješkom će reći Rožman.

NK OSIJEK

Kako god, Živković će očito dobiti priliku. Dalje je sve na njemu, sad se treba žestoko boriti za svoje mjesto pod suncem. Bez obzira na to kakva će mu biti konkurencija. Trenutačno je u prednosti. Taj napadački trozubac Živković-Omerović-Jakupović mogao bi izgledati zanimljivo, a postoji i opcija u kojoj bi Rožman u nekim situacijama pridodao i novopridošlog Yannicka Tourea. Vjerujte, nije flokskula kada govorimo o ofenzivnim Rožmanovim idejama. Dobro, naslušali smo se priča o napadačkom nogometu u prošlosti, pa su se one pokazale tek kao mlaćenje prazne slame. No treninzima koje Rožman prakticira širi se miris "ofenzivnog nogometa". Šef stručnog stožera, međutim, ne skriva kako je pred njim još jedna velika prepreka na tom putu prema napadačkom nogometu.

- Ključno će biti uvjeriti momčad kako je sposobna igrati na takav način. Na treninzima izgleda dobro, ali važno će biti kako će sve to skupa djelovati na utakmicama. Posebno na prvenstvenim okršajima kada krenu. Želim na dečke prenijeti stav u kojem se neće imati straha napasti bilo kojeg suparnika - poručuje trener Bijelo-plavih.

Novo lice ili Bukvić?

I pogodio je u metu. Osijek je posljednjih sezona upravo na tom psihološkom planu imao priličnih problema. Nije se znao ili mogao izraziti na pravi način kada je ofenziva u pitanju.

- U nekim situacijama i utakmicama možda trebamo malo biti i "divlji" kada je ofenziva u pitanju. Ne smijemo razmišljati u smjeru "što ako nam nešto što smo zamislili ne uspije", pa ne smijemo pokleknuti ni ako se to dogodi. Moramo imati svoj način igre pa neka drugi razmišljaju o nama - odlučan je Osijekov strateg.

NK OSIJEK

Milozvučne su to riječi za namučene navijače Osijeka, no Rožman ne živi "na Marsu". Svjestan je koliko se zamki krije na tom putu, no ne odaje dojam čovjeka koji je spreman odustati. Jasno, dobro bi mu došlo još poneko igračko pojačanje. Petrović radi na tome, a najviše se jasno, nakon teže ozljede Roka Jurišića priča o lijevom beku.

- Izabrali smo igrača kojeg želimo dovesti, razgovori traju, ali ponekad nije sve ni u transferima. Nekada treba razviti i nešto što već imaš u kadru - kaže Osijekov sportski direktor.

Nosi li takva poruka neku skrivenu agendu? Nije isključeno jer trenutačno to mjesto lijevog beka popunjava Domagoj Bukvić, a tu je i oporavljenik Ivan Cvijanović. Ipak, Bukvić je taj koji intrigira. Nije mu baš posve strana ta pozicija na lijevoj strani obrane. Igrao ju je u mlađim danima, nerijetko i u reprezentativnim selekcijama. Dinamo kada se svojevremeno raspitivao za njega također ga je vidio kao lijevog beka ili wing beka. Zato možda ne treba isključiti opciju u kojoj će privremena zamjena za Jurišića biti baš Bukvić. Posebno ako se eventualno izjalove opcije koje je izabrao Petrović. To više što ta pozicija nije jedina koju bi Osijekov sportski direktor želio ojačati. I baš zbog toga se s nestrpljenjem čekaju susreti protiv Dinama Kijev i Ujpesta.

Oni bi trebali ili morali rasvijetliti te određene dvojbe koje postoje...