Ne ponovilo se više nikad: Promašene odluke, za očaj i nezadovoljsto
Otpočetka je sve bilo naopako, pa su Bijelo-plavi završili s najlošijim plasmanom u posljednjih devet godina
Iza nogometaša Osijeka najlošija je sezona otkako su mađarski investitori 2016. ušli u klub. Prvi put u tom razdoblju Bijelo-plavi su propustili izboriti plasman na europsku scenu, a turbulencije su bile glavno obilježje prošle natjecateljske godine.
Moglo bi se reći kako je ona bila vrhunac promašenih odluka ljudi koji vode klub, prije svega na planu sportske politike. Osijek je definitivno izgubio ugled koji je gradio proteklih devet godina, u kojima se vratio u vrh hrvatskog nogometa. Sada se strmoglavio na sedmo mjesto prvenstvene ljestvice, što je konačni debakl za kolektiv koji se voli pohvaliti stabilnim finacnijskim poslovanjem i infrastrukurom kakvu nema ni jedan hrvatski prvoligaš. No sve te prednosti koje NK Osijek ima pokazale su se uzaludnima zbog potpuno promašenog smjera u sportskoj politici. Bila je to sezona koju su obilježile velike rezultatske oscilacije, a posljedično tomu i eskalacija navijačkog nezadovoljstva radom i odlukama klupske uprave, pa je gotovo u cijelom drugom dijelu prvenstva Opus Arenom odzvanjao slogan: "Uprava, odlazi!"
Otpočetka sve naopako
Lom je počeo još na kraju sezone 2023./24., kada je tadašnji sportski direktor Jose Boto bez pravog sportskog razloga smijenio tadašnjeg trenera Zorana Zekića. Taj će se potez poslije pokazati pogubnim, možda ne toliko zbog same Zekićeve smjene koliko zbog izbora njegova nasljednika.
Boto je odlučio NK Osijek dati u ruke neiskusnom talijanskom treneru Federicu Coppiteliju, s objašnjenjem kako počinje nova era kluba. No ispalo je na kraju da je ona brže završila nego što je i počela. Ipak, smatramo kako je ključni problem bio u završnici ljetnog prijelaznog roka, kada je klub odjednom ostao bez tri važna igrača. Pomalo iznenada su redove Bijelo-plavih napustili sjajni strijelac Ramon Mierez, zahvalni veznjak Darko Nejašmić i iskusni stoper Andre Duarte, ako tomu dodamo Botovu odluku da s vrata makne pouzdanog Marka Malenicu i na njih instalira posuđenog pridošlicu iz Dinama Nikolu Čavlinu, postaje kristalno jasno kako je Boto u kratkom vremenu doslovce slomio kralježnicu osječke momčadi i svom trenerskom izboru Coppitelliju pod noge bacio gadnu klipčinu. Naime, sve što je Federico činio tijekom ljetnih priprema u samo dva tjedna palo je u vodu, pa je od početka rujna bio prisiljen krenuti otpočetka. Naravno, te su Botove kadrovske ekshibicije itekako utjecale na rezultate u početku sezone. Osijek je u prvenstvo krenuo s pet uzastopnih poraza, a ispao je u 3. pretkolu Konferncijske lige od azerbajdžanske Zire, koju bi u normalnim okolnostima prošao bez većeg stresa. Na kraju, tog ljeta je na Opus Arenu stiglo čak 11 novih igrača, a Coppitelli je momčad uspio posložiti tek sredinom rujna, kada su se dogodile dva kraća pobjednička niza, od po tri susreta, koja su Osijek s dna podignula do četvrte pozicije na polusezoni, a usput je izboren i plasman u četvrtfinale Kupa. No kraj prvog dijela sezone obilježen je odlaskom Josea Bota, koji je odlučio prihvatiti ponudu brazilskog velikana Flamenga, što je dodatno zakompliciralo život, prije svih treneru Federicu Coppitelliju, jer je ostao bez mentora.
Coppitellijev pad i temelji za budućnost
U zimskom prijelaznom roku Osijek je naizgled malo ojačao momčad jer su došli Hrvoje Babec, Jon Mersinaj i Justice Ohajunwa. No na terenu su kola brzo krenula nizbrdo. Istina, u kratkom razdoblju Bijelo-plavi su dvaput svladali Dinamo, prvo u prvenstvenom susretu, a onda i na Maksimiru u četvrtfinalu Kupa, ali bili su to, pokazat će se poslije, samo bljeskovi. Momčad je ubrzo upala u strašnu rezultatsku krizu, tijekom koje je klupsko čelništvo opet pokazalo neodlučnost, kada je već bilo jasno kako je Coppitelli ispustio uzde. Predugo se čekalo s njegovom smjenom jer osječka momčad je u tom crnom nizu od šest prvenstvenih susreta osvojila samo jedan bod, a baš nakon tog jedinog remija, protiv Varaždina na Opus Areni (0:0), Coppitelli je dobio otkaz.
Zamijenio ga je Simon Rožman, koji nije uspio instantno podignuti momčad. Slijedila su još četiri prvenstvena poraza, te ispadanje u polufinalu Kupa protiv Slaven Belupa. Ta nevjerojatna serija loših rezultata, u kojoj je Osijek od mogućih 30 osvojio samo jedan jedini bod, dovela je klub do strepnje za ostanak u eliti. Uoči 31. kola i gostovanja kod vodeće Rijeke na Rujevici Bijelo-plavi su imali samo tri boda više od posljednjeplasiranog Šibenika. No tada se dogodio iznenadni uzlet. S tri uzastopne pobjede (Rijeka, Hajduk, Slaven Belupo) Osijek je pobjegao iz opasne zone, a opet se zakratko pojavila nada u osvajanje četvrtog mjesta. No ona je brzo ugasla nakon remija s Lokomotivom na Opus Areni. U tom je trenutku postalo jasno kako će to biti najgora sezona u posljednjih devet godina. Ipak, u završnici sezone dogodila se jedna pozitivna stvar. U klub se vratio uspješni sportski direktor Alen Petrović, a s njim i nada da se sezona koja je iza NK Osijek više nikada neće ponoviti.
Put povratka ugleda i stvaranja nove momčadi neće biti posut ružama, ali, ako ništa drugo, postoji bar naznaka prestanka ozbiljnog glavinjanja na planu sportske politike, koja je Bijelo-plave dovela do srtmoglavog pada u prošloj sezoni.
