Nogometaši Osijeka poraženi su u susretu pretposljednjeg prvenstvenog kola na gostovanju u Varaždinu i time je njihova serija pozitivnih rezultata ostala na broju četiri. Osječani su u taj susret ušli sa spoznajom da više nemaju nikakvih izgleda za osvajanje četvrtog mjesta.

Zato bi najbolji opis načina na koji su odigrali utakmicu bio - srednja žalost. U takvim okolnosti, kada nema izraženog natjecateljskog naboja, teško je očekivati strastvenu igru. Osijek je taj susret, onako, baš "otaljigao", malo toga se može pohvaliti u igri, ali također nije baš bilo previše stvari koje bi podlegle nekakvoj velikoj kritici. U biti, ono što su Bijelo-plavi sigurno mogli bolje, to je braniti bočne pozicije. Na njima su bili prilično propusni, što ih je u konačnici skupo koštalo jer su oba pogotka Varaždina pala baš nakon akcija koje su se razvijale preko krilnih pozicija.

Brzo poveli pa još brže pali

Osijek je rano poveo iz akcije kakva se poslije trebala češće pokušavati, jer je bila munjevita. Soldo je ukrao loptu na sredini terena i odmah okomitim dodavanjem doveo Hernanija u čistu poziciju, koju je iskusni Portugalac pretvorio u vodstvo. Poslije su se u dosta navrata nudile prilike za slične akcije, ali bi u njima Osječani ostali zaglavljeni u kompliciranju, soliranju ili u prevelikom broju dodira s loptom, što je domaćinu davalo mogućnost zatvaranja rupa koje su se javljale u njegovoj obrani.

- Sigurno da ne mogu biti zadovoljan, no prije svega čestitam Varaždinu na pobjedi. Mi smo vrlo dobro otvorili utakmicu, zabili brzi gol iz jedne kvalitetne tranzicije, međutim, imali smo nakon toga jako loših 15-ak minuta. Iz dvije smo pogreške primili dva pogotka i dopustili suparniku da preokrene rezultat. Pokušavali smo u drugom poluvremenu doći bar do izjednačenja, uspijevali smo pritiskati i stvoriti dvije jako lijepe prilike, koje nismo iskoristili - rekao je Simon Rožman, trener NK Osijek.

Mogao je Osijek u tom susretu uzeti bar bod, no propustio je neke prilike za izjednačenje pred sam kraj susreta. No takva je cijela ova sezona - prepuna propuštenih prilika. Problem je i u širini igračkog kadra, koji je prilično izranjavan ozljedama.

- Trenutno nemamo neku širinu u rosteru. Sigurno da nismo zadovoljni ishodom, iako je bilo nekih segmenata na kojima možemo nastaviti graditi bolju priču. Opet, kažem, svaka je utakmica selekcijska i puno toga pokaže kada trebamo razmišljati o onome što je ispred nas - smatra trener Bijelo-plavih.

Prst gore za Farkaša

I to je jedina istina. Treba isključivo razmišljati o budućnosti, a ona, pokazalo se i u Varaždinu, postoji. Rožman je pružio priliku nekim mladićima koji tek skupljaju prve seniorske prvoligaške minute. Recimo, mladi veznjak Niko Farkaš pokazao je potencijal. Ušao je u posljednjih 20-ak minuta i u tom kratkom vremenu stigao kreirati dvije čiste prilike za pogodak, koji Omerović i Soldo nisu realizirali. Ako ćemo o dobrim stvarima iz tog susreta, jedna od njih svakako je Farkašev nastup.

- Dali smo šansu i našim mladim igračima. U završnici sezone plaćaš danak svemu onome što se događalo prije. Imamo trenutno dosta ozlijeđenih igrača i sve nas je manje u zapisniku. S druge strane, želimo dati šansu našim mladićima iz juniorskog kadra, da se okušaju na ovoj razini. Farkaš je pokazao zašto je dobar materijal i zbog čega trenira s nama. Lijepa je to spoznaja za nas, ali, ponavljam, najvažnija mi je momčad. Žao mi je što padnemo stepenicu niže kada pomislim da smo nešto dobili na planu igre, ali to je trenutno tako. Želim da se igrači ponašaju bez ikakvih kalkulacija, meni je bitan svaki trening, a kamoli utakmica. Glave još ne smiju biti ni na kakvom odmoru, nego se od naših navijača i ove vrlo stresne sezone moramo oprostiti najbolje što možemo. Vidjet ćemo, doduše, s kojim dečkima, jer nam stalno netko otpada iz konkurencije - zaključio je Rožman.

Ostala je ta još jedna utakmica, protiv Istre 1961, koju Bijelo-plavi ove sezone još nisu uspjeli svladati. Eto im prilike, premda zapravo više ništa nije važno, jer nema sumnje kako svi u i oko NK Osijek jedva čekaju kraj ove turbulentne sezone, u kojoj će prvi put u eri mađarskih vlasnika Bijelo-plavi ostati bez izlaska na europsku scenu. Jasno, to nije dobra vijest, ali opet nije ni razlog za "rezanje vena".

Nakon susreta s Istrom 1961, treba povući crtu, ovu sezonu poslati u arhiv, a onda slijede opsežni radovi na rekonstrukciji momčadi.