NK Osijek i europski izazovi nikako ne uspijevaju "kliknuti". Svakog ljeta očekivanja su velika, a na kraju još veće bude razočaranje. Ovog ljeta Osijek je opet imao dobru priliku domoći se bar play-offa Konferencijske lige, koju je uprskao u 3. pretkolu ispadanjem od azerbajdžanske Zire. Teško je to ispadanje palo navijačima, jer Bijelo-plavi sigurno nisu bili lošija momčad, ali su spletom okolnosti opet rano završili europski put. Start u Konferencijsku ligu bio je dojmljiv. U 2. pretkolu Osječani su isprašili estonsku Levadiju s ukupnih 6:1 (5:1 na Opus Areni i 1:0 u Tallinnu), a onda su stigli ti nesretni okršaji sa Zirom. Mišljenja smo kako je Osijek svoju priliku propustio na Opus Areni. Bio je dominantan, Zira gotovo nije ni zaprijetila, ali je susret završio 1:1. Za vodstvo je zabio Matković, a Azerbajdžanci su izjednačili duboko u sudačkoj nadoknadi iz kaznenog udarca nakon velike pogreške Duartea, kojem je to, pokazat će se poslije, bio posljednji nastup za Osijek. Još je gore što ga je Coppitelli uveo u igru pretkraj susreta. Uzvrat u Bakuu bio je još dramatičniji. Osijek je dvaput vodio (1:0, 2:1), ali nije uspio sačuvati prednost jer je opet primio pogodak u smiraj utakmice. Bio je taj udarac škaricama Volkovija s ruba kaznenog prostora apsolutno obranjiv, ali je nekako završio iza leđa Čavline za 2:2. Produžetci nisu donijeli odluku, pa je ona pala izvođenjem jedanaesteraca, u kojima se Osijek baš obrukao. Čavlina je zaustavio tri udarca s bijele točke, ali njegovi suigrači uspjeli su ih zapucati čak četiri. Užas i konsternacija. Taj uzvratni susret odigran je u turbulentnim okolnstima iznenadnog odlaska najboljeg igrača Ramona Miereza.