Znate onu izreku koja glasi "Nogomet je igra u kojoj u pravilu pobjeđuju Nijemci" ili nekako slično. E, pa sada se igra u kojoj je Njemačka trenutno bez premca zove – košarka. Reprezentacija koja je svjetskoj tituli prije dva dana u Rigi dodala i onu europsku, zaslužuje sve čestitke i mjesto na košarkaškom olimpu.

Drugi europski naslov

Epilog je to 42. Eurobasketa, koji su ugostili Riga, Tampere, Limmasol i Katowice, na čijem smo programu imali čak 74 utakmice. Naravno, najvažnije je svoje mjesto naći u onoj posljednjoj, finalnoj, gdje su se sučelile reprezentacije koje su tamo stigle s maksimalnim učinkom od osam pobjeda. Ona deveta nosila je najveći ulog, zlatnu medalju, koja se na kraju našla oko vrata njemačkim košarkašima.

Momčad koju je sastavio novi izbornik Alex Mumbru, a koji je zbog zdravstvenih problema njezino vođenje prepustio Alanu Ibrahimagiću, stigla je na kontinentalnu smotru kao jedan od favorita za najviši plasman. Nakon što su ranije od predviđenog otpali Španjolci (branili naslov), Srbi i Francuzi, bilo je jasno da su "Švabe" najveći favoriti. To su prvo opravdali s čistih pet pobjeda u B skupini Tamperu, gdje su svoje rivale (Litva, Finska, Švedska, Crna Gora i Velika Britanija) u prosjeku nadigrali sa 33 poena razlike, a pritom su zabijali 106 poena po utakmici. Preseljenje u Rigu bilo je bezbolno. Prvo u osmini finala lagano zagrijavanje protiv Portugala (85:58), pa onda nešto teža zadaća protiv Slovenije (99:91) i u polufinalu protiv Finske (98:86), koju su dvaput dobili na ovom prvenstvu. Za kraj, čekali su Turci, nikad bolji, također uvjerljivi u prethodnih osam dvoboja (između ostalih dobili Srbiju u skupini i Grčku u polufinalu), koji su većim dijelom finalnog okršaja izgledali kao da bi mogli do svoje druge euromedalje (srebro iz 2001.) i prvog naslova. No, kada je bilo gusto, Šengun, Larkin, Osman i društvo nisu imali petlju, kao ni trofejni trener Ergin Ataman. Nijemci su s druge strane bili hladnokrvni kada je to bilo najvažnije za zasluženu pobjedu (88:83) i drugi europski naslov nakon 32 godine.

Samo smo se igrali

- Ovo je posebna grupa igrača, koja kao na školskom izletu, voli doći na okupljanje i igrati se. Osvojiti dva velika naslova je nevjerojatno, ali ovo je prava momčad, najbolja u kojoj sam dosad igrao. Sjajni igrači, sjajni karakteri, ne može čovjek tražiti više - kaže MVP Eurobasketa, Dennis Schroder, koji je u drugom poluvremenu ubacio 14 od svojih 16 poena, a neki su bili u samoj završnici.

- Ne izbjegavamo odgovornost kada je utakmica na vagi. Ne samo ja nego svi ostali suigrači - kaže Schroder, koji je doista uz sebe imao sjajnu momčad, ali i pojedince. Isaac Bonga je sa 20 poena (trice 4-4), pet skokova i tri asistencije bio MVP finala, a sjajne stvari je kroz cijeli turnir radio Franz Wagner, koji je uz Schrodera bio i član najbolje petorke turnira, zajedno s Lukom Dončićem (Slovenija), Giannisom Antetokounmpom (s Grčkom u borbi za broncu nadjačao Finsku 92:89) i Alperen Šengunom, koji je imao sjajne brojke (21,6 poena, 10,1 skok, 6,6 asistencija), ali je finalnu završnicu odigrao u grču i strahu (promašeni zicer i trica za mogući produžetak).

Finale je bilo kruna turnira, na kojem prvi put od svoje samostalnosti nije zaigrala Hrvatska. Prema sastavu 24 reprezentacije, mišljenja smo da nam je bilo mjesto u ovom društvu, koje ipak moraš zaslužiti na parketu kroz kvalifikacije. Valjda ćemo one za Eurobasket 2029. odraditi bolje, kada su domaćini Estonija, Grčka, Slovenija i Španjolska. n