Znamo da smo u košarci trenutno na marginama, ali preostali tračak zadovoljstva bio je što smo se bar mogli dičiti nekim pojedincima, koji se i dalje pod obručima loptaju na najvišoj razini. Ipak, broj tih igrača opada, mogu se već duže vrijeme nabrojiti na prste jedne ruke. Uskoro ćemo ostati na prstu ili dva, jer smo na kraju lipnja 2025. ostali i bez najboljeg koji je stasao nakon one generacije koja nas je proslavila na Igrama u Barceloni, te davne i ponosne '92.

Od Mostara do New Yorka

Nakon dva desetljeća s košarkaških parketa otišao je Bojan Bogdanović, koji je u 36. godini odlučio zaključiti jednu blistavu karijeru. Ona je počela 2004. u mostarskom Zrinjskom, a godinu dana poslije, kao 15-godišnjaka, pod svoje ga je skute uzeo veliki Real Madrid. Tamo nije dobio prigodu zaigrati u prvoj momčadi, ali se kalio u Murciji, a 2009. stigao je u Cibonu. U Zagrebu je talent došao do punog izražaja, kako na domaćim tako i na euroligaškim parketima. Stoga je 2011. prihvatio ponudu Fenerbahčea, u čijem je dresu dva puta bio najbolji strijelac TOP 16, najjačeg klupskog košarkaškog natjecanja na Starom kontinentu. Njega je napustio 2014., odlazak preko Velike bare nametnuo se kao logičan slijed u karijeri (na draftu 2011. od Miamija izabran kao 31. pick).

EPA

Prva postaja Brooklyn, a pokazat će se da je bila ujedno i posljednja u NBA ligi. Nosio je još dres Washingtona, Indiane, Utahe (potpisao ugovor za 73 milijuna dolara), Detroita (21,6 poena, 3,8 skokova, 2,6 asistencija, najbolje brojke u sezoni 2022./23) i New Yorka, gdje ga je 2024. u doigravanju zadesila ozljeda stopala, koja ga je natjerala na odluku za koju smo očekivali da će doći ipak koju godinu kasnije (ukupan prosjek mu je 15,6 poena, 3,6 skokova i 1,7 asistencija u 719 utakmica, od kojih je u 572 bio starter). Nakon dvije operacije i propuštene cijele prošle sezone, u kojoj nije igrao za Netse, Bogdanović je shvatio da je vrijeme za oproštaj.

Za Hrvatsku punim gasom

Možda bi on bio prolongiran da je kojim slučajem Hrvatska izborila nastup na nekom velikom natjecanju, iako sumnjamo. Naime, popularni Babo, kako su ga zvali na ovim prostorima (za Amere je bio Bogie), nikada nije krio da mu je želja bila napraviti veliki rezultat u najdražem dresu. Igrao je za sve hrvatske selekcije, s onom seniorskom nastupio je na pet Eurobasketa (2013. u petorci Prvenstva), dva svjetska prvenstva i jednim Olimpijskim igrama. Te, 2016. u Riju bio je prvi strijelac turnira (25,3). Nažalost, nije s Hrvatskom nikad osjetio kako je to završiti na postolju, sada kada je otišao, to će mu sigurno ostati najveća neispunjena želja.

Teško da se sve uvijek posloži, ali kada se osvrne, Bojan Bogdanović imao je bogatu karijeru (pratila je to i adekvatna financijska naknada, dugo je bio jedan od najplaćenijih hrvatskih sportaša), na kojoj su mu čestitali znani i ne znani. Nažalost, pritom se dogodio i veliki gaf, njegov bivši klub i odskočna daska za impresivnu karijeru, Cibona, na društvenim se mrežama oprostio od Bogdana, a ne Bojana. To je, nažalost, aktualna slika hrvatske košarke, koja je s njegovim odlaskom dodatno osiromašena.