Matej Perkunić i Kristiana Bekavac
Prijateljstvo ruši barijere: Kristiana je zbog Mateja naučila znakovni jezik
Potaknula je i druge učenike, pa i nastavnike, da uče znakovni jezik
VINKOVCI
Priča učenice Osnovne škole “Antun Gustav Matoš” iz Vinkovaca pokazuje kako empatija, prijateljstvo i želja za povezivanjem mogu potaknuti cijelu školsku zajednicu na prihvaćanje različitosti.
Dobar matematičar
Sve je počelo kada su se upoznali Kristiana Bekavac i Matej Perkunić, učenici 7. razreda Osnovne škole “Antun Gustav Matoš” u Vinkovcima. Saznavši da je Matej gluh, Kristiana je poželjela naučiti znakovni jezik kako bi s njim mogla ravnopravno komunicirati. Njezina inicijativa prerasla je u lijepo prijateljstvo, ali i potaknula druge učenike, pa čak i nastavnike, da krenu njezinim putem.
- Željela sam se družiti s Matejem. Sve mi je bilo zanimljivo, pa sam promatrala njega i njegove komunikacijske posrednike dok razgovaraju. Tako sam počela učiti znakovni jezik. Danas već znam jako puno, a stalno usvajam nešto novo. Matej je bio iznenađen i sretan što je netko naučio njegov jezik kako bi mogao komunicirati s njim. U početku smo zajedno igrali igrice i dopisivali se, a tako je započelo naše prijateljstvo. Kako sam sve intenzivnije učila, pridružili su mi se i drugi učenici, a znakovni jezik počeli su učiti i neki nastavnici - ispričala nam je Kristiana.
Matej za svoju prijateljicu ima samo riječi hvale. Ističe kako mu Kristiana puno pomaže, kako sjede zajedno u razredu te koliko mu znači njihovo prijateljstvo.
Željka Vujeva, komunikacijska posrednica u Oi ‘’Antun Gustav Matoš”, istaknula je kako je Matej vrlo uspješan u matematičkim predmetima te posebno voli matematiku i fiziku. Dobre rezultate postiže i u engleskom jeziku, što je posebno zanimljivo s obzirom na to da ga uči kao strani jezik, dok se poznavanje hrvatskog jezika podrazumijeva, iako mu on zapravo predstavlja poteškoću.
U školskom kurikulu
Ova lijepa inicijativa ubrzo je dobila i institucionalnu podršku. Martina Boričić Martić, magistra edukacijske rehabilitacije i stručna suradnica u vinkovačkoj školi, objasnila je kako je prošle godine, zahvaljujući projektu Ministarstva znanosti, obrazovanja i mladih, pokrenuta izvannastavna aktivnost učenja znakovnog jezika.
- Sve je potaknula Kristianina želja da nauči što više. U dogovoru sa stručnom komunikacijskom posrednicom Željkom Vujevom pokrenuli smo ovu aktivnost. Prošle godine sudjelovalo je osam učenika, a ove ih je godine deset. Uključeni su učenici šestih i sedmih razreda redovite osnovne škole. U sklopu projekta, osim provedbe same aktivnosti, osigurali smo i edukaciju za učitelje kako bi se program mogao nastaviti i ove školske godine - pojasnila je Boričić Martić.
Tijekom nastave učenici postupno usvajaju znanje, počevši od osnovnih pozdrava, imenovanja, boja i članova obitelji, a potom prelaze na složenije oblike komunikacije. Uče i znakove povezane sa školskim životom, matematikom i drugim nastavnim predmetima, kao i dvoručnu abecedu. Svaki učenik dobiva i svoje znakovno ime, po kojem se međusobno prepoznaju i pozdravljaju.
Kristianin potez posebno je dirnuo njezine nastavnike, koji u njezinoj inicijativi vide primjer iskrene empatije i prihvaćanja drugih.
- Još prije nego što smo pokrenuli izvannastavne aktivnosti i prije nego što smo mi odrasli prepoznali potrebu za učenjem znakovnog jezika, Kristiana je to sama uočila i poduzela prvi korak. Teško je riječima opisati koliko sam ponosna i sretna zbog nje. Svojim je primjerom pokazala što znači biti empatičan i prihvaćati druge - naglasila je Boričić Martić.
Budite dobri
Znakovni jezik uvršten je i u školski kurikul kao izvannastavna aktivnost, a očekivanja su da će interes učenika nastaviti rasti.
- Optimistična sam i vjerujem da ćemo program provoditi i sljedeće školske godine, uz još veći broj polaznika. Prošle godine bilo ih je osam, ove deset, a ako ih sljedeće bude petnaest, bit ćemo vrlo zadovoljni - zaključila je Boričić Martić.
Kristiana Bekavac poslala je ednostavnu, ali važnu poruku za svoje vršnjake:
- Moja je poruka djeci da uvijek budu dobri jedni prema drugima i da pokušaju, primjerice, razgovarati s Matejem, čak i ako ne znaju znakovni jezik - poručila je Kristiana.
Priča Kristiane i Mateja podsjetnik je da za rušenje komunikacijskih barijera ponekad nije potrebno mnogo, dovoljno je iskreno prijateljstvo, malo truda i želja da drugoga razumijemo. Jedna učenica svojim je primjerom pokrenula cijeli razred, a možda i mnogo širu zajednicu.