GD CK Beli Manastir
Zbog završetka projekta "Zaželi" stotine nemoćnih ostale bez prijeko potrebne skrbi
Starijima nema tko naložiti, problem im je odlazak u nabavu ili liječniku, kao i obaviti osnovne kućne poslove
U Belom Manastiru je, sukladno s posljednjim popisom stanovništva, više od četvrtine stanovnika starije od 60 godina.
Prema prošlogodišnjim podacima Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Osječko-baranjske županije, koji se ove godine zasigurno nisu previše promijenili, jedini baranjski grad pripada u skupinu jedinica lokalne samouprave s najvećim postotkom starijih od 65 godina. Jedan od pokazatelja koliko je u Belom Manastiru umirovljenika broj je uskrsnica odnosno božićnica koje Grad iz proračuna isplaćuje mještanima treće životne dobi. Ta je brojka, doduše, zbog limita vezanog uz visine mirovina, nešto manja od stvarnog broja umirovljenika i nekoliko godina se kreće od 1300 do 1500. Velik dio umirovljenika nije sposoban brinuti se o sebi ili svojim životnim suputnicima. Dio njih živi usamljeno, bez djece ili bliže rodbine. Uz male mirovine, preživljavati iz mjeseca u mjesec pravo je umijeće. Jedan od oblika pomoći starijim i nemoćnim osobama zasigurno je poziv Zaželi, koji su u Belom Manastiru provodile različite institucije odnosno udruge koje u opisu djelovanja imaju segmente iz socijalnog ili humanitarnog rada. Kroz Zaželi skrbili su se o nekoliko stotina osoba, a angažirano je (zaposleno) bilo stotinjak žena starijih od 50 godina. No, u većini slučajeva na području Belog Manastira taj je program završio ili mu se bliži kraj.
Suze na rastanku
- Riječ je o trogodišnjem projektu “Zajedno za bolju i sretniju budućnost 3” iz poziva “Zaželi - Prevencija institucionalizacije”, koji je bio financiran sredstvima Europskog socijalnog fonda plus u iznosu od 1.485.000 eura. Nositelj projekta bio je Hrvatski Crveni križ GD Crvenog križa Beli Manastir, a partner nam je bio Grad Beli Manastir. Projekt je započeo u prosincu 2023. i nedavno je završio - govori Diana Mendler Gazdag, ravnateljica GD-a CK, napominjući kako je kroz program prošlo 35 gerontodomaćica koje su se skrbile o dvjestotinjak korisnika. Žene su završile na Zavodu za zapošljavanje, a velik dio korisnika - u problemima. Telefoni su u zgradi GD-a CK danima zvonili. S druge strane žice bili su sada već bivši korisnici koji su se pitali što se događa i zašto im nitko ne dolazi pomoći sada kada im je pomoć najpotrebnija.
- Žale se da je potrebno ložiti, što ne mogu sami. Nadalje, problem im je odlazak u nabavu, odnosno k liječniku, a dio ih se toliko teško kreće da ne mogu obaviti ni osnovne kućne poslove - kaže Mendler Gazdag. Mnogima su gerontodomaćice, osim pomoći u kući, bile kao obitelj, pa ne čude ni suze na rastanku. Neke od gerontodomaćica nastavile su obilaziti svoje štićenike, svjesne da im nema tko pomoći. U protekle tri godine svakoga su mjeseca dobivale minimalni osobni dohodak, kako je to projektom bilo predviđeno, a budući da je riječ o skupini teško zapošljivih žena, nije potrebno isticati koliko će im ovaj mjesečni prihod, iako minimalan, nedostajati.
Novi natječaji?
Kako ističe Mendler Gazdag, slični su programi starijim i nemoćnim osobama itekako potrebni, a po svemu sudeći u bliskoj bi ih budućnosti trebalo biti još.
- Sve ovisi o resornom ministarstvu i natječajima koji budu bili raspisani. Jedan možda bude raspisan već idućeg mjeseca ili u prosincu, no u ovom trenutku to ne mogu sa sigurnošću reći. Mi naveliko pripremamo dokumentaciju i dogovaramo se s Gradom, jer postoji mogućnost da na natječaju prođu oni koji budu najbrže reagirali, koji budu imali ‘’najbrži prst’’ - objašnjava. Između ostaloga, u planu im je, u suradnji s Hrvatskim zavodom za socijalni rad, preko programa Pomoć u kući, prijaviti se natječaj koji omogućava skrb o osobama koje imaju mirovinu nižu od 400 eura, kojima djeca nisu u mjestu stanovanja i koje nemaju potpisan ugovor o dosmrtnom ili doživotnom uzdržavanju.
