Adam Sović, predsjednik Udruge uzgajivača malih životinja Baranja
Golub baćo u volijerama je brojnih europskih uzgajivača, pasmina nadahnuta golubom koji je ovdje živio prije 3000 godina
BRANJIN VRH
U belomanastirskom gradskom naselju Branjinom Vrhu održana je 24. Međudržavna izložba malih životinja i 12. Specijalka goluba baćo.
Približno 350 primjeraka golubova, kunića, peradi i ptica izložilo je 45 izlagača iz raznih dijelova RH, titule šampiona ponijelo je 30-ak grla raznih pasmina, a nagradu krovne hrvatske organizacije udruga uzgajatelja malih životinja dobio je baranjski golub baćo, trogodišnji ljepotan u vlasništvu Adama Sovića, predsjednika Udruge uzgajatelja malih životinja Baranja, koja je i organizirala izložbu. Na prvi pogled ništa neobično, kada ne bila riječ o relativno novoj golubljoj i jedinoj, autohtonoj baranjskoj pasmini. Baranjski su je golubari počeli stvarati 2000. godine.
Šampionske titule
- Sve je počelo kada smo saznali da u somborskom muzeju postoji figurica baranjskog goluba koja potječe iz 10. stoljeća prije Krista. Iskopana je uz Dunav, s njegove baranjske strane, visoka je 10,5 centimetara, izrađena od pečene gline, sivografitne je boje, a muzeju je poklonjena još 1902. godine. Pronašao ju je Bela Lefler iz Batine - prepričava Sović priču o baranjskom golubu. Nastavlja kako su otišli u Sombor, fotografirali figuricu i počeli rad na stvaranju nove, točnije rekonstrukciji stare, vrste. Trajalo je to duže vrijeme. Bilo je naporno i izazovno, ali nije im žao zbog uloženog truda.
- Nova se vrsta ''sastoji'' od tri pasmine, među kojima je i najzastupljeniji golub baranjskih volijera - king. Novu vrstu struka je pratila nekoliko godina, jer procedura standardizacije zahtijeva da se golub pojavljuje na domaćim izložbama tri godine. Poslije toga slijedio je postupak traženja i konačno priznavanja europskog standarda - prisjeća se Sović.
Baćo iza sebe ima tri europske izložbe (Leipzig, Metz i Herning), s kojih se ponosno vraćao sa šampionskim titulama. Zapazili su ga i brojni uzgajivači golubova te odlučili da baranjski golub bude sastavni dio njihovih volijera.
- Baće ima u Danskoj, Njemačkoj, Francuskoj, Austriji, Mađarskoj, Češkoj, Slovačkoj i tko zna gdje još ne. O njegovoj nazočnosti u Hrvatskoj, Bosni i Hercegovini te Srbiji da i ne pričam - kaže Sović, naglašavajući kako ne može znati precizne podatke, ali pretpostavlja da ih je u Hrvatskoj u ovom trenutku približno 1000.
Kokošasti golub
Objašnjava da baranjski golub živi u paru te da godišnje liježe u prosjeku pet puta po dva jajeta, koja ne moraju uvijek biti plodna. Osobno, nastavlja, godišnje dobije 30-ak novih primjeraka. Razmnožavaju se do lipnja, kada ih rasparuje i počinje proces promjene perja kako bi oni najljepši i u najboljoj kondiciji bili spremni za izložbe.
U baranjskoj udruzi uzgojem baranjskog goluba bavi se devet od 50-ak članova. Velika su im očekivanja od dviju predstojećih izložbi - Državne izložbe hrvatskih pasmina, sredinom studenoga u Kutini, te Državne izložbe koja će biti održana u Čepinu oko Božića.
Treba istaknuti da je baćo priznat na 40. godišnjicu osnivanja Udruge uzgajatelja malih životinja Baranja te da je postao dio ‘’malog, ali odabranog’’ društva svjetski priznatih hrvatskih pasmina kao što su dubrovačka zimovka, slavonski gaćan, zadarski, sisački, brodski i zagrebački prevrtač, vukovarski kokošasti, međimurska lastavica… Iako se Hrvatska predstavlja kao zemlja golubova prevrtača, baćo je ciljano u skupini kokošastih golubova, a jedini je u zemlji koji je istovremeno i “gaćast”.
