Nekada jedno od najljepših baranjskih radničkih naselja propada, interesa za ulaganje nema
Nekada su tu bili i saloni, a poslije OOUR, čak i rodilište, tiskara
KNEŽEVO
Kneževo, nekada jedno od najljepših baranjskih (radničkih) naselja, već dugo tapka u mjestu, bar što se njegove ‘’povijesne jezgre’’ tiče.
U njoj još uvijek, ne tako ponosito kao prije, stoje zgrada restorana, potom zgrada u kojoj je nekada ‘’stolovala’’ beljska uprava, poslije prenamijenjena u jedino baranjsko rodilište, a naknadno u sjedište Poljoprivrede Kneževo, te povijesna zgrada u kojoj je Arhiv Belja. Tamo je i veliki Perivoj Marije Christine, poznatiji kao Kneževački park… Načelnik Općine Popovac Zoran Kontak i nadalje u polušali ističe kako je više od dvije trećine Kneževa u državnom ili privatnom vlasništvu, s tim da privatni vlasnici nemaju nikakve veze s Kneževom i Baranjom, ako se izuzme dio koji je u beljskom vlasništvu. Općina “drži” samo Dom kulture, prostorije MO-a i - groblje. Jedna od najvrjednijih povijesnih nekretnina, prije dvije godine procijenjena na 250.000 eura, nekadašnja je upravna zgrada Belja. U vlasništvu je Belja plus, a Fortenova ju je svojevremeno planirala prodati. Površina joj je 1687 četvornih metara. Izgrađena je početkom 20. stoljeća na parceli površine desetak tisuća četvornih metara. Nakon što se Uprava Belja preselila u Mece, u njoj je bilo jedino baranjsko rodilište, a poslije je postala sjedište nekadašnjeg beljskog OOUR-a Poljoprivreda Kneževo. Podrum je projektiran kao spremište s tehničkim prostorijama (prije Domovinskog rata u podrumu je bila tiskara), u prizemlju i na prvom katu uredske su prostorije s pratećim hodnicima i sanitarnim čvorovima, a na drugom su katu samo spremište i čajna kuhinja. Zgrada se već dugo ne koristi, ima brojna oštećenja od vlage, oštećena je vanjska i unutarnja stolarija, parketi su izvađeni... Ulazna vrata, na kojima je razbijeno staklo, vezana su lancem, a pokraj njih postavljen je natpis ‘’Zabranjen pristup neovlaštenim osobama’’.
- Ne tako davno imali smo sastanak s predstavnicima Podravke Agri i Belja plus. Rodile su se i neke ideje o obnovi objekta te prenamjeni u svrhe vezane za razvoj turizma, ali je na tome sve stalo - kaže Kontak, dodajući kako je problem što vrijeme odmiče, a građevina propada. Podsjeća kako je svojevremeno zainteresiranih bilo, ali se dogodilo nije ništa.
Slična je situacija i s obližnjim nekadašnjim beljskim restoranom. Kontak tvrdi, u što smo se i osobno uvjerili, da je u toliko lošem stanju da se, po svemu sudeći, gotovo ne isplati ulagati u njegovu obnovu. On je bio u vlasništvu nekadašnjeg TOS-a, nakon čijeg je stečaja završio kao ‘’bankovni plijen’’. Sada je u vlasništvu H Abduca. Već duže vrijeme oglašena je njegova prodaja, sada za cijenu od 47.000 eura. U opisu oglasa stoji kako se ‘’prodaje bivši ugostiteljski objekt ukupne površine 1511 m2, koji se sastoji od podruma, prizemlja, kata i sale bivšeg restorana. Nekretnina se nalazi na parceli od ukupno 11.425 m2.’’ Stariji će se sigurno prisjetiti nekadašnjeg kneževačkog ponosa, koji je slovio kao središte društvenog života, u kojemu su bili Crveni i Plavi salon, gdje su, primjerice, održavani sastanci brojnih poznatih i nepoznatih osoba, što političara, što gospodarstvenika i biznismena. Organizirane su tamo brojne zabave, dočeci novih godina i slične proslave. Ugostiteljski objekt s kinodvoranom građen je 1920. i 1947. godine, pomoćne građevine 1950. godine, a prodavaonica 1960. godine. Tek djelomično je ‘’u pogonu’’ dvorac u kojem se nekada igrala Charlotta pl. Habsburg. U njemu je smješten beljski Arhiv, a zgrada je u državnom vlasništvu.
