Otvorenje izložbe popratila je brojna publika
40-ak slika prisjetilo na Borisa Salamahu, stiže i inicijativa da po njemu nazovu ulicu ili trg
Salamahina djela mogu se pogledati u Etnološkom centru baranjske baštine
U Etnološkom centru baranjske baštine otvorena je još jedna izložba slika.
Ništa neobično za belomanastirski Centar za kulturu, koji je organizirao niz raznih izložbi i sličnih događanja, kada ne bi bila riječ o izložbi slika jednog od rijetkih belomanastirskih akademskih slikara ‘’starijeg kova’’ i likovnih pedagoga, Borisa Salamahe. Mjesto više, kao rijetko kada, tražilo se te večeri u izložbenom prostoru ECBB-a kako bi svi zainteresirani mogli pogledati 40-ak slika postavljenih u sklopu izložbe “Boje Baranje - sjećanje na Borisa Salamahu”. Iako je Salamaha gotovo svoj cijeli radni i životni vijek posvetio Belom Manastiru i Baranji, zanimljivo je kako je ova izložba među rijetkim ‘’ozbiljnijima’’ održanima u njegovu gradu i prva nakon njegove smrti (2006.).
- Slike su prikupljene s raznih strana, najviše iz privatnih zbirki Valerije Franjić, obitelji Gorup, Olge Jalšovec, Branimira i Andree Leko, Sarite Mišir, Olivere i Zorana Pavić, Julije Penović, Berislava Schmidta i drugih - kazao je Edo Jurić, ravnatelj Centra za kulturu, naglašavajući kako su inicijatori izložbe bili arheologinja Jacqueline Balen, muzejska savjetnica Arheološkog muzeja u Zagrebu, i Kristijan Salamaha, sin poznatoga baranjskog slikara. Centar je, nastavlja Jurić, objeručke prihvatio inicijativu, izradio projekt i poslao ga Ministarstvu kulture, koje je odlučilo financijski pomoći. Kako je prilikom otvaranja istaknuo autor izložbe, povjesničar umjetnosti Igor Loinjak, slikarstvo Borisa Salamahe može se okarakterizirati epitetom zavičajnosti.
- On je umjetnik koji je baranjsku geografiju ispresijecanu ravnicama i šumama, vodama Kopačkoga rita i brežuljcima koji razbijaju monotoniju ravnice prigrlio svojim slikarskim okom ulazeći u motiv vrlo odvažno i čineći od njega samodostatnu cjelinu - rekao je Loinjak.
Iznesena je i ideja kako bi se jedini baranjski grad Salamahi na neki način trebao zahvaliti.
- Zašto se po njemu ne bi nazvala neka ulica ili trg u gradu? - zapitala se Jacqueline Balen.
A na koji bi način Salamaha, ili netko drugi, mogao dobiti ‘’svoju’’ ulicu ili trg, zapitali smo nadležne u belomanastirskoj gradskoj upravi. Istaknuli su kako takva pitanja rješava Komisija za preimenovanje ulica grada Belog Manastira, koja djeluje kao stalno radno tijelo Gradskog vijeća.
- Glavna je uloga ove komisije utvrđivanje i obrada prijedloga za određivanje novih naziva te promjene postojećih imena ulica, trgova i parkova na području grada i pripadajućih prigradskih naselja, uz prethodnu suglasnost nadležnih mjesnih odbora. O svemu naknadno odlučuje Gradsko vijeće - kažu, naglašavajući kako sve službene upite, inicijative građana ili prijedloge vezane uz promjene naziva javnih površina treba uputiti izravno gradskim službama. Pri svemu treba istaknuti kako se Beli Manastir baš i ne može pohvaliti mnoštvom ulica, trgova, parkova ili ostalih javnih površina koje nose nazive po na bilo koji način zaslužnim sugrađanima. Salamaha je inače nositelj Povelje Grada Belog Manastira sada već davne 2002. godine, što je, čini se, ipak premalo za tog ambasadora Baranje…
