Domsko sijelo u Vinkovcima uz stihove i prozu okupilo korisnike iz Slavonije i Baranje
U Domu za starije i nemoćne osobe Vinkovci, održano je 11. Domsko sijelo, na kojem sudjelovali korisnici Domova za starije i nemoćne osobe u kategoriji poezije i proze iz Slavonije i Baranje.
Tradicionalno Domsko sijelo okupilo je štićenike, djelatnike, ali i goste iz lokalne zajednice. Uz pjesmu, smijeh i recitacije ovo druženje prava je prilika za zabavu, ali i jačanje zajedništva i osjećaja pripadnosti.
Prema riječima ravnateljice Doma za starije i nemoćne osobe Vinkovci, Gordane Trifunović, cilj ovog događaja je prezentirati stvaralački duh starijih osoba.
-Ponosni smo da već 11.godinu organiziramo Domsko sijelo, a za organizaciju smo uložili veliki trud.Želimo da kad dođu korisnici iz drugih Domova, da i iz Vinkovaca ponesu jedan dašak topline i sjećanje na Vinkovačke jeseni. Ove godine smo imali korisnike iz osam Domova i prezentirali su jako lijepe radove.Domsko sijelo puno znači našim korisnicima, pogotovo korisnicima koji dolaze, jer se žele vratiti, rekla je Gordana Trifunović, ravnateljica Doma za starije i nemoćne osobe Vinkovci.
Korisnici su se natjecali u kategoriji poezije i proze, a s mnogo emocija, hrabrosti i vedrine, pred publiku su iznijeli svoje stihove i priče, na koje je publika odgovorila s pokojom suzom, ali i pljeskom. Program koji su pripremili popratila je Andrea Vinković, pročelnica Upravnog odjela za društvene djelatnosti koja je ovom prilikom istaknula:
-Nama je izričito drago da možemo u našem Domu u Vinkovcima ugostiti korisnike iz cijele Slavonije i Baranje. Ono što je posebna kvaliteta Domskog sijela je u tome što korisnici domova svoja sjećanja i život, pretoče prozu i stihove. Grad Vinkovci uvijek će podržati ova događanja u Domu za starije i nemoćne u Vinkovci, rekla je Vinković.
Domsko sijelo još je jednom pokazalo kako osobe treće životne dobi mogu puno toga podijeliti – od mudrosti, preko talenta, do topline koja okuplja generacije, a upravo ovakvi susreti podsjetnik su kako briga za starije nije obaveza nego privilegija i čast. Osmijesi na licima štićenika te stihovi i priče koje su podijelili, te zajedništvo koje se osjetilo, dokaz su kako godine nisu prepreka za radost i stvaranje.