Grad Belišće razmišlja o preuzimanju Livita. JERBIĆ: Zanima me rješenje nakon kojega građani više neće živjeti u smradu. VRDOLJAK: Naš odlazak pruža win-win situaciju
Grad Belišće i belišćanska tvrtka Livit korak su bliže prema pronalaženju rješenja za problem koji unatrag nekoliko godina muči taj grad, neugodnih mirisa zbog kojih su Belišćani prstom upirali prema toj tvrtki. Livit naime na zakupljenom prostoru, neposredno uz tamošnje odlagalište otpada, od pepela dobivenog iz energana i otpadnog mulja proizvodi građevni materijal - pokrivke za odlagališta otpada. Obje su strane, umjesto međusobnog prozivanja, zajednički sjele za stol i krenule u pronalaženje rješenja koje bi očito zadovoljilo obje strane. O čemu je riječ, odgovori su na naša pitanja. Sugovornici su nam Ivana Jerbić, gradonačelnica Belišća, s jedne strane te Ivan Vrdoljak, vlasnik tvrtke Livit, s druge strane.
IVANA JERBIĆ GRADONAČELNICA BELIŠĆA
Kvalitetno i trajno, a ne populističko i ekspresno rješenje
Prema raspoloživim informacijama, krenulo se u smjeru nagodbe. Kako ste se odlučili na taj potez?
- Otvorili smo pregovore s predstavnicima tvrtke Livit. U tijeku je vještačenje vrijednosti tog ugovornog odnosa koje rade neovisni stručnjaci i tek nakon toga ćemo moći govoriti o nagodbi. Danas razgovaramo s predstavnicima Livita o mogućnosti trajnog prestanka rada pogona na ovoj lokaciji i to je veliki korak naprijed. Nakon pravnih analiza svih postojećih ugovornih odnosa postalo je jasno da jednostrani potezi, koliko god dobro zvučali u javnosti, mogu otvoriti dodatne sporove i financijske obveze za Grad i Kombel. Jednako tako, kada bi se odlučili za jednostrani raskid ugovora, time ne bi zaustavili rad pogona. Jednostavnim rječnikom, smrdilo bi i dalje. Zato tražimo rješenje koje će prije svega rezultirati prestankom djelatnosti koja građanima godinama stvara problem, ali koje će istodobno biti pravno održivo i financijski odgovorno.
Koja je procjena o mogućem financijskom izdatku za tu namjenu iz gradskog proračuna?
- U ovom trenutku ne želim licitirati iznosima, jer konačan model nije dogovoren. Svaki eventualni financijski aspekt mogućeg sporazuma morao bi biti detaljno pravno i financijski analiziran te, naravno, proveden kroz zakonom propisane procedure. Kada budemo imali konkretan prijedlog na stolu, izvijestit ćemo javnost kao što to činimo proteklih petnaest mjeseci. Unatoč pritiscima oporbe, ostajemo dosljedni tome da tražimo kvalitetno i trajno rješenje, a ne ekspresno i populističko. Problem postoji godinama i njegovo rješenje ne može doći preko noći. No učinjeno je puno koraka prema konačnom rješenju i spremni smo u proračunu osigurati određena sredstva za tu namjenu. Vidite da proteklih petnaest mjeseci intenzivno radimo i na stabiliziaciji gradskih financija i racionalizaciji uprave. Nisu neugodni mirisi, nažalost, jedini problem koji smo naslijedili.
Jeste li imali komunikaciju s menadžmentom/vlasnikom Livita i u kojem smjeru je išla vaša prethodna komunikacija?
- Da. Grad i Kombel u više su navrata komunicirali s predstavnicima Livita, tražili očitovanja vezana uz problem neugodnih mirisa, a održan je i sastanak. Nakon raskida ugovora o preuzimanju prekrivke predstavnici Livita zatražili su sastanak s Upravom i Skupštinom Kombela. U tim razgovorima jasno smo iznijeli stav da želimo doći do rješenja kojim bi se rad pogona na ovoj lokaciji završio u što kraćem roku. Pregovori još traju.
Je li ovom rješenju vodio raskid ugovora Kombela, kao gradske tvrtke, s Livitom?
- Raskid tog ugovora bio je važan korak, ali moramo razlikovati ta dva ugovorna odnosa. Kombel je raskinuo ugovor koji se odnosio na preuzimanje prerađenog mulja i njegovo korištenje kao prekrivke na odlagalištu “Staro Valpovo”, a taj je otkaz stupio na snagu 5. svibnja 2026. godine. Od tada Kombel više ne preuzima taj materijal kao prekrivku. Međutim, ostao je zaseban, dugoročni ugovor o zakupu prostora koji Livitu omogućava rad na toj lokaciji. Upravo je rješavanje tog ugovornog odnosa pravno složeniji dio cijelog procesa i predmet je aktualnih razgovora.
Što kada Livit prestane s radom, u čijem će dijelu obveze biti uklanjanje materijala koji je nastao odlaganjem mulja? Hoće li ga oni biti obvezni odstraniti?
- To je jedno od pitanja koje mora biti precizno uređeno konačnim pravnim rješenjem. Ne želimo doći u situaciju da se riješi samo pitanje prestanka rada pogona, a da iza njega ostane neriješen problem materijala na lokaciji. Tko ga je dužan ukloniti, na koji način i u kojem roku mora biti utvrđeno na temelju postojećih ugovora, propisa, nalaza nadležnih tijela i eventualnog sporazuma stranaka. Već smo imali situaciju u kojoj je Kombel od Livita zatražio povrat materijala koji je probio ogradu na česticu kojom Livit upravlja te sanaciju ograde, što je Livit i učinio.
U kojem vremenskom okviru očekujete moguće razrješenje ove situacije?
- Voljela bih moći reći konkretan datum, ali bilo bi neodgovorno govoriti o tome dok pregovori traju. Želimo da se postupak završi što prije, ali ne tako da zbog brzine napravimo pravnu ili financijsku pogrešku koju bi građani Belišća poslije skupo plaćali. Vjerujem da je dogovorno rješenje najbrži put. Usporedno s tim traju i postupci nadležnih institucija: Državni inspektorat predložio je Osječko-baranjskoj županiji preispitivanje dozvole Livita, a Županija je 19. kolovoza pokrenula postupak utvrđivanja činjeničnog stanja. Ne zanima me rješenje koje će dobro izgledati jedan dan na društvenim mrežama. Zanima me rješenje nakon kojega pogon više neće raditi, građani više neće živjeti u smradu, a Grad neće iza sebe ostaviti novi finacijski i pravni problem. I vjerujem da smo sve bliže tomu.
IVAN VRDOLJAK VLASNIK TVRTKE LIVIT D.O.O.
Naš odlazak realna je opcija koja pruža win-win situaciju
Kako ocjenjujete trenutačnu situaciju u kojoj je Grad Belišće spreman preuzeti vašu tvrtku?
- Na prozivke koje smo dobili od Grada Belišća i gradonačelnice gdje oni žele da mi izađemo iz Belišća, a razumijem pri tome njezinu političku agendu jer je u kampanji obećavala naš odlazak, odgovor je kako to nije baš tako jednostavno, jer mi kao tvrtka imamo kreditne obveze. Gradonačelnica je izanalizirala sve ugovore između Grada, Kombela i Livita i sama je u izjavi za medije rekla kako bi situacija jednostranog raskida dovela do dugotrajnog sudskog procesa, vjerojatno na štetu Belišća, a što ona želi izbjeći. Iz razgovora koji smo obavili stigao je s njihove strane prijedlog da oni otkupe postrojenje. S naše je strane to prihvatljivo rješenje, pozvali smo ih da odaberu konzultanta koji radi procjenu i vrlo brzo ćemo imati profesionano izrađenu procjenu poslovanja i nastaviti razgovarati kako da to realiziramo. To je realno oblik win-win situacije, jer sve ostalo, a tu mislim na jednostrano raskidanje ugovora, prouzročit će sudske procese koji mogu trajati godinama i u konačnici biti jako skupo za Grad Belišće. Za to ću im onda biti kriv ja, jer ću morati braniti interese tvrtke. Želim vratiti kredite i pobrinuti se za svoje djelatnike (njih je u ovom trenutku ukupno 11, nap. a.) na odgovarajući način, jer izvjesno je da će oni dobiti otkaze.
Prvi potez Grada Belišća bilo je raskidanje ugovora od strane Kombela za isporuku vaše prekrivke.
- Svaki se ugovor može jednostrano raskinuti, samo je onda pitanje koliko to u konačnici stoji. Namjeravali smo odmah pokrenuti tužbu, no kada se gradonačelnica javila i rekla što joj je namjera, zajednički smo na sastanku odlučili da to ne učinimo. Uvijek je bolje naći rješenje kroz korektan razgovor u kojemu će naša suradnja biti na najbolji mogući način okončana.
Hoćete reći da je ova varijanta prihvatljivo rješenje za Livit?
- Mogu prihvatiti da je za njih najbolje rješenje naš odlazak i ne mogu to ignorirati, no ne možemo ni mi otići s ovrhama od banke i zgaženim zaposlenicima. U krajnjoj liniji moram i još nešto reći, jer i to stoji u ugovorima: mulj iz uređaja za pročišćavanje otpadnih voda iz Belišća, kao i iz osječkog, dolazi k nama. To znači da se moraju pripremiti, ako mi izađemo, da će oni to nastaviti raditi. Ako to ne naprave, iz osobnog im iskustva mogu reći da će se cijena zbrinjavanja bar udvostručiti. Dakle, postoji ugovor po kojemu se mulj iz belišćanskog pročišćivača i dalje dovozi k nama...
... koji onda vi sa svojom tehnologijom prerađujete...
- I napravimo građevni materijal koji se koristi ze prekrivke na odlagalištima otpada. I to je tako funkcioniralo duže vrijeme. Ovo što ću reći mene se ne tiče, no oni imaju inspekcijsko rješenje koje im nalaže da plastiku od proizvodnje DS Smitha moraju što hitnije prekriti. Oni su odlučili to ne učiniti, ali to su njihove poslovne odluke.
Dakle, spremni ste budućim vlasnicima ostaviti tvrtku i tehnologiju s kojom oni nastavno mogu profitirati. Ako, naravno, nađu odgovarajuće tržište.
- Naravno, nemam problem s time što će oni dalje, cilj nam je vratiti kredite i ispuniti preuzete obveze. Prebrodili smo doista izazovne godine, pred nama je razdoblje kada smo se izazova riješili i sa sve boljim stanjem na tržištu. Kako se smanjuju kreditne obveze, to je posao u kojemu se može lijepo zaraditi.
Ima li veze što se u cijeloj priči pojavljuje vaše ime?
- Da, to je sigurno dijelom razloga, ali na to sam se već navikao. Jer da je to neki stranac, vjerojatno bi bilo drukčije. Kao što nitko nije radio blokadu DS Smitha, a ni oni baš nisu bili industrija parfema. Ono što je zanimljivo jest da je broj prijava za “mirise” u 2026. u odnosu prema 2023. i 2024., kada ih je bilo na stotine, rapidno pao. Morate uzeti u obzir da se mi nalazimo pokraj odlagališta, tamo se svaki dan dovoze deseci kamiona raznog smeća, ali čini se da odlagalište nikada ne smrdi...
