Prošla radionica bila je puna dječjeg smijeha
„Čuvari izgubljenih boja“ u Vinkovcima: Djeca u parku kreću u potragu za bojama
VINKOVCI
Što bi se dogodilo kada bi jednoga jutra iz svijeta nestale sve boje? Kada bi trava postala siva, sunce izgubilo svoju žutu boju, a cvijeće, nebo i dječji crteži odjednom ostali bez svojih prepoznatljivih nijansi? Upravo od te ideje započet će nova radionica ANA – Udruge za pomoć djeci i obiteljima pod nazivom "Čuvari izgubljenih boja – velika misija u parku", koja će se održati u nedjelju, 30. kolovoza. Počet će u 18 sati u Parku na Trgu bana Josipa Šokčevića. Radionicu vodi Marija Strunje, a ulaz je slobodan.
Voditeljica vinkovačkih radionica Marija Strunje ističe kako tema pruža mnogo prostora za igru, ali i za dječje izražavanje.
“Boje su djeci bliske i svako dijete uz njih može povezati neku svoju ideju, osjećaj ili uspomenu. Ovom radionicom želimo spojiti kretanje, promatranje prirode, maštu i jednostavne razgovore. Posebno mi se sviđa što nema jednog ispravnog odgovora. Ako jedno dijete kaže da je prijateljstvo žuto, a drugo da je plavo, oba odgovora mogu biti jednako lijepa jer iza njih stoji njihovo osobno razmišljanje", istaknula je Marija Strunje.
Kao i na dosadašnjim susretima u parku, radionica je u potpunosti osmišljena bez stolova i stolica. Djeca će sjediti na dekama i travi, kretati se parkom, tražiti skrivene boje, izvršavati jednostavne zadatke, igrati se loptom i zajednički pokušati vratiti sve izgubljene boje. Djeca će u maloj potrazi pokušavati pronaći kartice u svih pet boja, ali pronalazak kartice neće biti dovoljan. Uz svaku boju čeka ih i mali zajednički zadatak. Cilj neće biti tražiti velike priče, nego djeci pokazati da se hrabrost često nalazi upravo u malim svakodnevnim koracima.
Svako dijete moći će osmisliti jedan smiješni pokret koji će ostatak skupine pokušati ponoviti. Potpuno drukčiji zadatak očekivat će ih uz plavu boju. Djeca će na nekoliko trenutaka sjesti na travu i pokušati biti potpuno tiha.
Nakon toga pokušat će nabrojiti sve što su čula – ptice, vjetar u krošnjama, korake, razgovore ljudi, udaljene automobile ili neki sasvim tihi zvuk koji inače ne primjećuju.Tako će se kroz igru pokazati da radionica ne mora uvijek značiti samo trčanje i buku, nego može sadržavati i trenutak smirenosti i osluškivanja.