NAŠIČKO NOVO SELO

Nada i Ivan Runje iz Našičkog Novog Sela uz obitelj i rodbinu proslavili su dijamantni pir. Bila je to prilika s najdražima podijeliti zanimljive priče iz dugogodišnjeg uspješnog bračnog života, ali i dobro se zabaviti na proslavi u restoranu u Našicama.

Na prvi pogled

Kada su se 17. rujna 1966. godine vjenčali u matičnom uredu u Đurđenovcu, Nada je imala 22, a Ivan 30 godina. Upoznali su se u Osijeku, gdje su se oboje školovali. Nada je završavala školovanje za medicinsku sestru, a Ivan, koji je kao tokar radio u nekadašnjem Drvnoindustrijskom kombinatu Đurđenovac, u Osijeku je pohađao dodatno obrazovanje za tehničkog crtača. Ivan kaže da je to bila ljubav na prvi pogled.

- Kolege s posla i ja bili smo na putu prema tehničkoj školi u Osijeku kada smo na ulici sreli Nadu i odmah mi se svidjela. Nada je prepoznala jednog kolegu i počela s njim razgovarati. Sljedeći put vidio sam je dok je s majkom išla u polje raditi, a ja sam se kupao s kolegama na bazenu u Đurđenovcu. Nadi sam počeo slati pozdrave preko njezine sestre koja je također vlakom putovala za Osijek, baš kao moji radni kolege i ja. Počeli smo se viđati i kako se veza razvijala, ja sam bio sve sretniji - prisjetio se 89-godišnji Ivan.

Nada je dodala kako su prije zaruka hodali dvije i pol godine, a zaručeni su bili devet mjeseci.

- Živjeli smo u garsonijeri u Čačincima, gdje sam ja radila u ambulanti, a Ivan je vlakom putovao u Đurđenovac na posao u Tvornicu strojeva u DIK-u. U Čačincima smo živjeli pet godina, a onda se otvorilo radno mjesto medicinske sestre u ambulanti u Đurđenovcu i tako sam počela raditi. Dobili smo stan u zgradi iznad pošte u centru Đurđenovca i tu smo živjeli deset godina, da bi nakon toga prešli u stan pokraj crkve. Nakon dvadeset godina života u stanu odlučili smo se za gradnju kuće. Moji roditelji su nam darovali zemljište i sagradili smo kuću u Našičkom Novom Selu, gdje i danas živimo - kazala je 81-godišnja Nada.

Medalje za Nadu

Uživaju u umirovljeničkim danima. Nada je ponosna na vrt i povrće koje uzgaja, a s posebnom ljubavlju brine i o cvjetnoj rapsodiji, koja joj, kako kaže, donosi mir i radost.

- To je moja terapija. Tamo se odmaram i dok radim ne mislim na svakodnevne brige - kaže.

Ivanu radost i dobrobit čine lagane šetnje po dvorištu. Prije godinu i pol imao je tešku operaciju zbog zapletaja crijeva, nakon čega su mu zdravlje i kondicija narušeni. Više ne može odlaziti u Stolnoteniski klub u Našice i pripremati se za stolnoteniske turnire. Od 2007. godine redovito je sudjelovao na Stolnoteniskom prvenstvu rekreativaca Republike Hrvatske koje se održava u Osijeku i postizao je sjajne rezultate. Te je godine na državnom prvenstvu stolnotenisača rekreativaca dobio pehar za osvojeno prvo mjesto, a naslov prvaka obranio je i sljedeće dvije godine.

- Jako teško mi pada što se više ne mogu baviti stolnim tenisom. Sve do prošle godine jednom tjedno autom sam odlazio u Našice na trening. Osvojene medalje uvijek su bile posvećene supruzi Nadi, mojoj najvećoj ljubavi, nakon stolnog tenisa - govori Ivan. Dodaje da zbog zdravstvenih problema Nadi pomaže manje nego nekada.

Bračni par Runje godinama je bio među najaktivnijima na plesnim zabavama za umirovljenike u Đurđenovcu, Našicama i okolici. Pjevali su i u crkvenom zboru u Našičkom Novom Selu.

Svaki dan je radost

Njihova svakodnevnica sada je mirnija i opuštenija. Jutarnja i poslijepodnevna kavica svakodnevna im je rutina.

- Mogu reći da smo zadovoljni i uživamo u svakom trenutku. Radujemo se svakom danu i želimo da nam dragi Bog podari još koju godinu. Svjesni smo da će kad-tad doći vrijeme kada ćemo napustiti ovaj svijet. Zbog toga smo se odlučili na proslavu dijamantnog pira, da okupimo najbliže i da zajedno slavimo. Jedan brat sa svojom obitelji došao je iz Makedonije, a drugi brat iz Kanade. Jedino nije mogao doći naši sin Jerko, koji živi u Edmontonu u Kanadi. Iz Zagreba nam je došla kćerka Natalija i unuk Lovre, a unuk Luka bio je poslovno spriječen - kaže Nada.

Kroz život su prolazili lijepe i izazovne trenutke, no sve je bilo lakše uz uzajamnu ljubav, razumijevanje i poštovanje.

- Zajednički život nije lagan. I u našem braku bilo je uspona i padova, ali eto, dogurali smo do dijamantnog pira - kazala je Nada.

- Stariji ljudi kažu da pametniji popušta, pa sam i ja tako radio. Znam se samo nasmijati kada se Nada naljuti, ali svaki put sjednemo i mirnim razgovorom riješimo ljutnju - dodao je Ivan.

Na kraju, dali su savjet mladim bračnim parovima: da bi dvoje ostalo zajedno, ljubav nije dovoljna, već treba želja, volja, povjerenje, trud i upornost.