ŽUPANJA

Opomene pod prijetnjom ovrhe u slučaju nepodmirenja navedenog duga u roku od osam dana koje su proteklog tjedna od Vinkovačkog vodovoda i kanalizacije stigle na brojne adrese, između ostaloga i zbog dugova za vodne usluge za razdoblje od prije 20-ak godina, izazvale su pravi revolt i nevjericu među brojnim Županjcima. Mnogi poručuju da im ne pada na pamet platiti ih te suludim smatraju da netko naplaćuje nešto nakon proteka toliko godina, i za vrijeme dok su u njihovim stanovima i kućama živjeli bivši vlasnici.

U odgovoru na upit Glasa Slavonije navode da je prilikom provođenja postupka integracije društva Komunalac d.o.o. Županja s VVK-om te prijenosa svih korisnika u jedinstveni sustav utvrđeno da kod određenih korisnika, odnosno na određenim mjernim mjestima, postoje dugovi te da je VVK kao javni isporučitelj prema zakonskim i internim aktima obvezan poduzeti sve kako bi se oni i naplatili.

Pozvati se na to

O mogućnostima koje su Županjcima na raspolaganju razgovarali smo s pravnom savjetnicom za zaštitu prava potrošača Dunjom Maletić iz Osijeka. Objašnjava da dug, ako tvrtka vidi u svojim poslovnim knjigama da netko nije platio potrošenu vodu, primjerice, 2008., postoji, ali dodaje da za svaki dug postoji i zastara. Zastara ne negira postojanje duga, nego je istek zakonom određenog vremena, nakon kojeg vjerovnik više ne može prisilno tražiti ispunjenje obveze ili dužnik može odbiti plaćanje duga. Dužnik se na nju mora izričito pozvati.

- Građani u ovom slučaju mogu ili podastrijeti račun kojim dokazuju da je sporni dio duga plaćen ili se pismeno očitovati tvrtki na adresu s koje su dobili opomenu i navesti da je u njihovu slučaju nastupila zastara prema članku 232. stavku 1. Zakona o obveznim odnosima - objašnjava Maletić. Njime je jasno definirano da jednogodišnji rok zastare imaju tražbine naknade za isporučenu električnu i toplinsku energiju, plin, vodu, za dimnjačarske usluge i za održavanje čistoće kad je isporuka, odnosno usluga, obavljena za potrebe kućanstva. Pravna savjetnica naglašava da zastara za vodu nastupa nakon jedne godine od dana dospijeća računa, a hoće li u VVK-u pokretati ovrhu, znajući da je nastupila zastara, to je, dodaje, sada na njima. Ako je i pokrenu, ovršenik dobiva rješenje o ovrsi, ima rok za pisanje prigovora, u kojemu će se pozvati na zakonski utvrđeni rok zastare, što će mu na sudu proći i presuda biti njemu u korist.

I moralno pitanje

No također upozorava na to da bi kod potrošača trebala postojati i moralna strana. Ako znaju da se potraživanja odnose na njih, ako su vodu za koju ih se tereti potrošili, pa makar dug bio i u zastari, trebali bi ih i platiti, jer ako su to mogli i drugi korisnici, mogu i oni. Maletić napominje kako nije u redu da isporučitelj vodnih usluga dug koji se odnosi na bivšeg vlasnika stambenog objekta, ako i nije u zastari, potražuje od novog vlasnika. Treba ga naplatiti od osobe koja je u recentno vrijeme bila navedena kao korisnik kojemu je isporučena usluga.

Zaključuje da se vrlo lako može utvrditi kada su računi prebačeni na novog vlasnika, koji nije dužan podmiriti dug bivšeg.