Na otvorenom prostoru ispred Biskupskog doma pokraj svečeve crkve održana j svetkovina sv. Lovre, đakona i mučenika, zaštitnika Požeške biskupije i njezina Caritasa. Euharistijsko slavlje predvodio je zagrebački pomoćni biskup Marko Kovač u zajedništvu s požeškim biskupom Ivom Martinovićem, kanonicima požeškoga Stolnog kaptola, svećenicima grada Požege, bogoslovima i svećeničkim aspirantima, caritasovim volonterima, mladima te drugim vjernicima.

Na početku slavlja biskup Ivo se obratio svim nazočnim vjernicima te kazao da sv. Lovro, svojim životom i danas svjedoči o vjernosti Kristu koja se očituje u služenju i ljubavi. „Kao đakon bio je blizu oltaru i služio Crkvi, a u siromašnima prepoznavao njezino istinsko blago. Do kraja je ostao vjeran Gospodinu i za njega mučenički predao svoj život. Ne častimo ga samo kao uzora, nego i kao zagovornika koji nam pomaže da naša vjera bude vidljiva u djelima ljubavi“, istaknuo je.

POžEšKA BISKUPIJA

„Svatko od nas danas ovdje dolazi s vlastitim zahvalama i vlastitim molitvama, kako za sebe za svoje drage, za svoje obitelji, za našu domovinu, Crkvu, za vašu Biskupiju, za siromahe ovoga grada i ove mjesne crkve. Sve te naše zahvale, sve te naše nakane i molitve skupljamo u jednu našu zajedničku molitvu, molitvu Crkve – Euharistiju“, poručio je i pozvao okupljene da zazovu Božje milosrđe i mole zagovor svetoga Lovre.

Prema crkvenoj predaji, Lovro je nakon pogubljenja svoga biskupa dobio još nekoliko dana života. Rimske su vlasti od njega tražile da preda crkveno blago, očekujući zlato, srebro i druge dragocjenosti. Biskup Marko je upravo taj događaj izdvojio kao jednu od ključnih poruka života svetoga Lovre. Prema predaji, kada je došao trenutak da preda crkveno blago, Lovro je pred rimskog prefekta doveo siromahe, udovice, siročad, bolesnike i odbačene te rekao: „Evo blaga Crkve.“ Taj je događaj povezao i s prostorom Požeške doline, koja nosi povijesno ime Vallis aurea – Zlatna dolina. Postavljajući pitanje što je doista čini zlatnom, biskup je naglasio da se njezina vrijednost ne može svesti na materijalna dobra. „Što je zapravo zlato? Što je pravo blago?“, upitao je, dodajući: „Nisu to samo polja, vinogradi, kuće i ono što možemo steći. Dolina postaje zlatna u obiteljima, onda kada u njoj čovjek nije zaboravljen; kada ima mjesta za siromašnoga, bolesnoga, usamljenoga i odbačenoga; kada se u čovjekovu licu prepoznaje Kristovo lice.“ 

Nakon molitve vjernih predstavnici pojedinih župa Požeške biskupije odjeveni u narodne nošnje u prinosu darova donijeli su za siromahe različite životne potrepštine. Nakon euharistijskog slavlja uslijedio je prigodni program Caritasa Požeške biskupije u obližnjoj Dvorani sv. Terezije u kojem su sudjelovali caritasovi volonteri i biskupijski stipendisti.