BELI MANASTIR

U Baranji se ne kuha samo riblji paprikaš.

U kotlićima se, umjesto ribe, često nađe i piletina, pa je pileći paprikaš zasigurno još jedno od autohtonih jela koje se stoljećima kuhalo u regiji između Dunava, Drave i Mađarske. Znaju to i u MKU-u Pelmonostor, koji je 29. put organizirao natjecanje u kuhanju pilećeg paprikaša s trgancima, popularno nazvano “Pile + trganci - sljubljivanje pileta i trganaca”. Pola Belog Manastira mirisalo je na to jelo nakon što je 20-ak kuhara ispod kotlića zapalilo vatre. U kotlićima su, doduše, završili pijetlovi, teški otprilike četiri kilograma, pa je i kuhanje moralo trajati nešto duže. Nije kuharima i njihovim ekipama zasmetala ni tropska vrućina. Živa na termometru, naime, popela se iznad 30 Celzijevih stupnjeva, a uz vatru je bilo i nekoliko stupnjeva više. Znojnih lica dodavali su osnovne sastojke, uz tu i tamo poneki tajni dodatak.

Kuhao se svagdje

- Pile je nekada bilo najlakše uzgojiti. Malo je bilo onih koji su klali june za gulaš, a piliće je imalo skoro svako domaćinstvo. Pileći paprikaš se mogao kuhati svagdje, na štednjacima, u dvorištima, u vinogradima ili na njivama. Kuhao se tijekom cijele godine i nije bio blagdansko, već gotovo svakodnevno jelo - priča Šandor Juhas iz udruge MKU Pelmonostor. Ističe kako se pileći paprikaš jede iz najobičnijih tanjura, bez raznih ukrasa modernog dizajna. Kaže kako ga nisu kuhali samo Mađari, već je riječ o svojevrsnom panonskom jelu, pa ga stoga svatko može svojatati.

- Riblji paprikaš se, primjerice, nije mogao kuhati u brdu tijekom berbe grožđa, već je u kotliću bio grah ili pileći paprikaš. To je pravo tradicionalno jelo i stoga smo se odlučili upravo za natjecanje u kuhanju tog jela. Tijekom svih prošlih natjecanja skuhano je više od 1000 kotlića i rijetko koji je bio nejestiv - govori Juhas.

Iako je recept za kuhanje pilećeg paprikaša manje-više isti, svaki od kuhara ima neku svoju tajnu. Višekratni pobjednik raznih kulinarskih natjecanja, Ištvan Lakatoš, primjerice, najprije duže vremena ‘’dinsta’’ luk i meso s malo vode. Tek kasnije dodaje novu količinu vode, začinsku papriku i sol.

- Na kilogram mesa stavljam punu žlicu slatke paprike, a ljute i soli po ukusu. Za pile teško otprilike tri kilograma narežem šest glavica luka - kaže, naglašavajući kako se pile kuha kraće od pijetlova kojima treba po dva-tri sata.

Trganci ili csipetke

A dok su u Gupčevoj ulici gorjele vatre, u dvorištu Mađarske kuće žene (i pokoji muškarac) mijesile su trgance, koje Mađari zovu csipetke. Pobjedu je odnijela Lilijana Kovač, koja je prve trgance izradila još kao osmogodišnjakinja, što znači da ih mijesi već pola stoljeća.

- Recept je jednostavan. Za jedan srednji kotlić umijesim trgance od četiri jaja i odokativnu količinu brašna, onako da tijesto ne bude prerijetko, ali ni pretvrdo. Ako je pretvrdo, dodaje se malo vode. Od tijesta se formiraju kuglice koje se trgaju u kotlić ili stavljaju na pladanj - objašnjava.

Natjecanje u Mađarskoj kući posjetio je i gradonačelnik Belog Manastira Igor Pavelić, koji je naglasio kako je ovo natjecanje jedno u nizu gastronomskih manifestacija važnih za turističku ponudu, ali i nastavak dobre suradnje s mađarskom zajednicom. Ujedno je i najavio vrhunac belomanastirskih gastromanifestacija - Najveću hrvatsku fišijadu, koja će biti održana prve subote u rujnu.