OTOK

Josip Božićević (68) iz Otoka više od 30 godina slika u raznim tehnikama pejzaže koji ga okružuju u otočkom kraju, a gotovo cijeli život radi i u svom šljiviku, pa je, kako bi olakšao kupljenje šljiva, posao koji malotko voli, prije nekoliko godina konstruirao napravu za to.

USTUPLJENO

Bila mu je velika želja pohađati srednju školu u Osijeku gdje bi učio o dizajnu, ali roditelji ga, ni nakon razgovora s Josipovom učiteljicom likovnog odgoja i razrednicom Ljiljanom Urodom, nisu poduprli u tome. Stoga je upisao Tehničku školu Ruđera Boškovića u Vinkovcima.

Impresionisti najbliži

Bio je više od 13 godina aktivan u folkloru, gdje je upoznao suprugu Neru, s kojom ima troje djece - Katarinu, Marka i Mariju, danas odrasle uspješne ljude.

- Nakon 30-ak godina aktivnog, a i prije toga povremenog slikanja, teško je odrediti kada sam počeo slikati. Moj prvi javno izloženi rad bio je na skupnoj izložbi u Otoku 1993. godine i mislim da je to bio početak. Veliku ulogu u mojoj afirmaciji odigrala je Udruga likovnih umjetnika “Otočki vir” čiji sam bio jedan od inicijatora i predsjednik od osnutka 1998. godine. Tada je sve krenulo, upoznao sam brojne vrhunske slikare, među kojima i akademski obrazovane, te sam kao sudionik brojnih likovnih kolonija od starijih kolega gledajući učio i po principu pogreške i ponavljanja polako formirao svoj izričaj. Kao mladac, željan aktivnosti, učlanjujem se u likovne udruge kao što su Grupa 69 Zagreb, LU “Petar Smajić” Ernestinovo, HDLU Vinkovci, LU Županja 08, u kojima aktivno sudjelujem, kao i u organizacijskom odboru Otočkog proljeća gdje organiziram izložbe, kolonije te osmišljavam i izrađujem scenografije. Aktivan sam i u radu KUD-a “Josip Lovretić” Otok – kaže Josip Božičević.

Dodaje da se proteklih godina okušao u standardnim tehnikama poput suhog pastela, akvarela, ulja i akrila, a od 2000. godine počeo je eksperimentirati s tehnikom vitraja, spajanjem komadića bojenog stakla i lemljenjem u kompoziciju ili sliku.

USTUPLJENO

- Ipak, najčešće koristim ulje. Motivi koje odabirem 90 posto su zavičajne tematike, a uglavnom su to krajolici otočkog atara, stari stanovi, napušteni, ruševni, koji polako odlaze u zaborav, žitna polja, Virovi kao neiscrpni izvor motiva te vedute Otoka i mrtve prirode. Impresionizam i impresionisti me oduševljavaju, možda smo si najbliži po izričaju. Nemam nekog izrazitog uzora u slikarstvu, a opet svi su mi uzor, no možda ponajveći moji najbliži kolege s kojima dijelim mnoga slikarska iskustva - pojašnjava Božičević. Kaže i kako, za razliku od stvaranja u opuštenom okruženju atelijera, samostalno izlaganje zna biti vrlo stresno.

Šljiva i lijeska

- Volim boraviti u svom voćnjaku, nasadu šljiva i lijeske na površini malo većoj od pola hektara, tu se osjećam povezan s prirodom iako ponekad zna biti naporno, ponajviše u proljeće, a i u jesen kada je berba. Uspio sam ga vratiti iz mrtvih poslije velike oluje 2023., pa mi valjda zato obilno vraća urodom. I ove godine očekujem korektan urod, bit će pekmeza, a i nešto šljivovice za goste i prijatelje. Kako bi ovi jesenski radovi bili nešto lakši, po uzoru viđenom na internetu, napravio sam mali skupljač šljiva na guranje. Između dva kotača bicikla postavio sam valjak iz kojeg vire igle duljine 8 do 10 cm, nalik na ježa. Kako se guranjem taj “jež” okreće, na bodlje kupi šljive i donosi ih do rešetke koja ih skida i otpušta u posudu. Ako je teren ravan i bez visoke trave i ako je rodnost dobra, učinkovit je i za 30-ak sekundi napuni posudu od 50 litara. Prošle jeseni uspio sam tim strojem pokupiti pola uroda, a za drugu polovicu pobrinule su se vrijedne ruke prijatelja, susjeda, unuka... - kaže Josip Božičević. 

USTUPLJENO