ORAHOVICA

Ako čovjek ima volju te prije svega vedar i pošten karakter, godine mu gotovo ništa ne mogu. Najbolji dokaz za to je 94-godišnji Orahovčanin Stjepan Okrugić, koji se i danas aktivno bavi pčelarstvom.

Odlazak iz Vojvodine

Stjepan je uvijek vedar i nasmijan. Svakoga dana biciklom prijeđe dva kilometra od svoje kuće do orahovačke župne crkve jer svetu misu ne propušta. Otac je šestero djece i djed trinaestero unučadi, a uz obitelj njegova najveća ljubav oduvijek su bile pčele. Sve je počelo, kako kaže, davne 1959. godine u njegovoj rodnoj Vojvodini.

– Pokojni otac bio je pčelar, pa smo brat i ja nastavili njegovim putem, iako sam se ja tome posvetio više. U početku sam radio s ocem. Blizu smo imali šumu bogatu nektarom, pa je uvijek bilo dobrog meda. Nikada nisam volio obrađivati zemlju, a želio sam se nečim baviti i tako sam se zaljubio u pčelarstvo. Volio sam proučavati život pčela, njihov uzgoj i proizvodnju meda. To me potpuno osvojilo i danas sam sretan što se bavim ovim hobijem – kaže nam Stjepan.

Početkom Domovinskog rata bio je prisiljen napustiti Vojvodinu. Kako kaže, zbog svoje hrvatske nacionalnosti bio je izložen prijetnjama i neugodnostima.

– Bilo je svega. Kucali su mi na prozore i vrata, pa smo odlučili otići. Put nas je doveo u Orahovicu, gdje danas zaista uživam. Čim sam stigao u ovaj lijepi grad, nastavio sam se baviti pčelarstvom i evo, ove godine navršava se 67 godina otkako se bavim pčelama - nastavlja Stjepan.

I danas većinu poslova oko pčela obavlja sam. Brine se o zajednicama, liječi ih, vrca med i puni staklenke.

– U nekim segmentima, ponajviše savjetima, pomaže mi brat, koji je nekoliko godina mlađi od mene. Više ne može aktivno raditi, ali ima veliko iskustvo koje mi mnogo znači. Tu su i prijatelji iz Pčelarske udruge "Pčelica" Orahovica, čiji sam član, no najveći dio posla ipak odrađujem sam. Imam više od stotinu košnica, a koliko je točno rojeva, teško je reći jer sve ovisi o maticama i leglu. Sve je smješteno u mom dvorištu jer mi je tako najlakše – kaže taj karizmatični pčelar.

Najviše proizvodi bagremov med, ali ima i med od kadulje, uljane repice te cvjetni med. Sve radi ručno, a zanimljivo je da često radi i bez zaštitnog pčelarskog odijela.

Kada je med dobar

– Moje su pčele dobre. Lete oko mene i zuje dok radim, ali uboda gotovo da i nema. Ako me koja i ubode, brzo prođe jer sam već razvio otpornost. Danas mi za sve treba malo više vremena, od brige o pčelama do same proizvodnje, ali radim polako i koliko mogu – kaže Stjepan.

Svoje bogato iskustvo rado prenosi mlađim generacijama pčelara.

– Puno je iskustva iza mene i uvijek volim mladim pčelarima dati pokoji savjet i pokazati im kako se radi. Na neki način kod mene odrađuju praktičnu nastavu, a to me posebno veseli. Najdraže mi je kada oni koji su učili uz mene kasnije postanu uspješni pčelari – kaže.

Unatoč godinama, gotovo cijeli dan provodi među svojim pčelama.

– Ne može drugačije. Pčele zahtijevaju veliku brigu. Najveći je posao vrcanje meda. Tada mi pomažu prijatelji, ali samu proizvodnju obavljam sam jer tada najbolje znam kakve je kvalitete med. Ljudi me često pitaju kako prepoznajem dobar med. Jednostavno – kada ga istresate, mora se otezati. Ako samo kaplje, nešto nije u redu i treba ga još doraditi – objašnjava Stjepan.

Ističe kako su za svaki posao, a posebno za pčelarstvo, potrebni strpljenje i smirenost.

– Imam dobre živce, uvijek sam nasmijan i s osmijehom prilazim košnicama. Vjerujte mi, pčele to osjete. Dogodi se da ljudi koji mi pomažu dođu neraspoloženi. Tada najprije malo porazgovaramo, nasmijemo se i tek onda krenemo raditi – kaže Stjepan.

S osmijehom dodaje kako će, dok god bude mogao, živjeti i raditi uz svoje pčele.

– To me drži. Uživam radeći s pčelama, a njihova marljivost i mene čini marljivim i aktivnim – zaključuje Stjepan Okrugić.

U Stjepanovu dvorištu dobre su volje i on i njegove pčele. Upravo iz takvog ozračja nastaje vrhunski proizvod - med proizveden s osmijehom uvijek je najslađi.