Nakon trodnevne duhovne priprave koja je započela u srijedu, na blagdan svetog Antuna Padovanskog mnoštvo vjernika okupilo se u samostanu i župi sv. Antuna Padovanskog u Vinkovcima, u Maloj crkvi, kako je Vinkovčani od milja nazivaju.

Misna slavlja počela su već u 5 sati ujutro, a hodočasnici i vjernici tijekom cijelog dana pristizali su kako bi sudjelovali na misama, pomolili se jednom od najštovanijih katoličkih svetaca i primili blagoslov.

Na svetoj misi u podne okupljenim je vjernicima propovijedao fra Josip Blažević, gvardijan samostana sv. Antuna Padovanskog, koji je kroz nekoliko snažnih poruka pozvao vjernike da preispitaju svoj odnos prema Kristu, ali i način na koji koriste riječi u svakodnevnom životu.

Nakon podnevne mise gvardijan je prošao među okupljenim vjernicima te blagoslovio nabožne predmete, djecu i ljiljane, tradicionalni simbol svetog Antuna.

Propovijed je započeo poučnom i znakovitom pričom o dječaku koji je, promatrajući kip svetog Antuna, upitao baku kako to da svetac u rukama drži malog Isusa kada je Isus stariji od njega. Fra Josip podsjetio je kako se iza tog dječjeg pitanja krije jedna od najvažnijih životnih poruka.

– Koga mi imamo u rukama? Koga nosimo u srcu? Tko je svjetlo na našem životnom putu? Kome poklanjamo najveće povjerenje? – upitao je fra Josip vjernike u prepunoj Maloj crkvi.

Govoreći o svetom Antunu kao velikom propovjedniku i navjestitelju Božje riječi, podsjetio je kako je svetac propovijed nazivao „bojnom trubom” koja ruši đavolske tvrđave u ljudskim srcima. Naglasio je kako je razlog slabosti vjere često upravo činjenica da Isus nije postao središte života mnogih ljudi.

– Sveti Antun stavio je Isusa u svoje srce, svoje misli i svoje djelovanje. On je bio onaj koji ga je pokretao – rekao je fra Josip.

Posebnu pozornost u propovijedi posvetio je ljudskom jeziku i odgovornosti za izgovorenu riječ. Prisjetio se događaja iz života svetog Antuna kada je, nakon otvaranja njegova groba trideset godina nakon smrti, pronađen neraspadnut njegov jezik, što se u Crkvi smatra posebnim znakom važnosti njegova propovjedničkog poslanja.

– Danas se trebamo zapitati kako koristimo svoj jezik. Za što ga koristimo i što izlazi iz naših usta. Jedna poruka, jedan komentar ili jedan trač mogu slomiti čovjekovo srce i uništiti njegov ugled. Ako nije potrebno govoriti, ponekad je mudrije izabrati svetu šutnju – rekao je fra Josip.

Podsjetio je i na riječi pape Franje koji je ogovarače usporedio s teroristima koji „bace bombu i pobjegnu”, ostavljajući iza sebe posljedice koje drugi moraju nositi.

Vjernicima je pritom ponudio jednostavan recept svetog Antuna: prije nego što nešto izgovore, trebaju se zapitati tri pitanja – je li to istina, je li to dobro i je li nužno da se kaže.

Govoreći o vrijednostima koje današnji svijet često zanemaruje, fra Josip istaknuo je kako je sveti Antun više od svega ljubio mudrost te pozvao vjernike da teže mudrosti koja vodi prema Kristu i radosnoj Božjoj vijesti.