U Vinkovcima je održan znanstveno-stručni skup u povodu 100. godišnjice rođenja Vinkovčanke, Alojzije Ulman, sakralne kiparice, povjesničarke umjetnosti i kulturne djelatnice. Organizirali su ga HAZU - Centar za znanstveni rad u Vinkovcima i Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Đakovu uz pokroviteljstvo Đakovačko-osječke nadbiskupije. Skup je otvorio nadbiskup mons. dr. Đuro Hranić naglasivši potrebu znanstvenoga i stručnoga pristupa i valorizacije rada Alojzije Ulman.

Matija Maša Vekić pristupila je liku i djelu Alojzije Ulman s biografskoga gledišta, a radi boljega razumijevanje položaja žene, vjernice i k tome umjetnice, Mihaela Gelemanović Pracaić približila je društveno-politički kontekst vjere, ideologije i društvenih očekivanja u 20. stoljeću. Helena Kuharić, koja je uz nadbiskupa Hranića inicirala skup, osvijetlila je Alojziju Ulman u komunikacijskom pamćenju suvremenika s naglaskom na prijateljske veze koje je njegovala od Vinkovaca do Pariza te na njezin kulturni rad u matičnoj župnoj zajednici. Vladimir Dugalić pratio je trag umjetnice u tekstualnom pamćenju analizirajući njezinu korespondenciju s đakovačkim biskupima Stjepanom Bäuerleinom i Ćirilom Kosom. Anica Bilić istražila je njezin doprinos aktiviranju štovanja cibalskih mučenika sv. Euzebija, biskupa i sv. Poliona, lektora, s naglaskom na promjeni patrona župe i titulara Velike crkve u Vinkovcima 1973.

Drugi dio skupa bio je posvećen njezinu likovnom stvaralaštvu. Milan Bešlić smatra Alojziju Ulman jednom od najsvestranijih hrvatskih umjetnica 20. stoljeća ističući i važnost njezina pedagoškoga, kulturnoga, prevoditeljskoga i istraživačkoga rada. Igor Loinjak s pozicija povijesti umjetnosti analizirao je likovne komponente njezina sakralnoga opusa, a Robert Erk fokusirao je svoj istraživački interes na sakralne prostore koje je oblikovala i uredila Alojzija s posebnim osvrtom na crkvu sv. Antuna Padovanskoga u Otoku. Pater Marjan Vogrin istražio je njezina ostvarenja u slovenskim sakralnim prostorima. Najveća je koncentracija njezinih skulptura u Hrvatskoj, rečeno je na skupu, a nalazimo ih i u BiH, Srbiji, Makedoniji i Sloveniji te se javlja potreba njihova katalogiziranja, što je svojim izlaganjem pokazala Matija Maša Vekić. Ankica Landeka dala je vrijedan prilog sustavnoj bibliografiji Alojzije Ulman s naglaskom na pisanu ostavštinu iz područja povijesti umjetnosti, arheologije, muzeologije i likovne kritike.

Zbog svojih snažnih vjerskih uvjerenja, 1954. dobila je otkaz u vinkovačkoj gimnaziji gdje je radila kao profesorica. Za svoj rad dobila najviše papinsko odlikovanje za vjernike laike Pro Ecclesia et Pontice.