Dan nakon što je u srijedu Slovenija Hrvatskoj predala posmrtne ostatke 500 Hrvata stradalih nakon II. svjetskog rata u toj susjednoj nam zemlji, u Đakovu je predstavljeno posebno izdanje knjige Huda jama – ako ne znaš šta je bilo, autora Romana Leljaka, slovenskog publicista i istraživača prikrivenih stratišta žrtava stradalih na najokrutnije načine u svibnju i lipnju 1945. godine od strane partizana.

Knjiga je potresno svjedočanstvo o jednom od najvećih prikrivenih zločina nakon Drugog svjetskog rata u Sloveniji u Hudoj jami, u rudniku Barbarin rov, i tamošnjim stravičnim događajima. Knjigu je kao mladi novinar napisao 1989. kada je poslan na zadatak u Teharje kraj Celja, misleći da, kako je rekao, ide u neki njemački logor iz vremena rata, pa da piše o tome.

-Tek po dolasku tamo svjedoci tih događaja rekli su mi da je to neki drugi logor, da je to bio partizanski logor gdje su partizani zatvorili ljude, a ja sam kao dijete onog sustava dotad znao neku sasvim drugu priču o njima. Došao sam tada do prvih informacija o Hudoj jami i priče da su tu partizani ubili preko 3000 ljudi, uglavnom Hrvata, Slovenaca i nešto pripadnika njemačke zajednice. Policija me taj dan odvela u Laško i saslušavali me preko noći što radim u Hudoj jami. Rekao sam da istražujem i ujutro su me pustili. Čekalo se 20 godina, do 2009., da se Huda jama otvori. Zašto toliko dugo – nemam odgovor na to pitanje, no znam da će se do prave istine o broju žrtava i ostalome s Križnog puta znati kada se sve te žrtve ekshumiraju, prebroje, kao i sva prikrivena stratišta i žrtve dostojno pokopaju jer svatko ima pravo na grob. Ne slažem s idejom da se Maribor kao najveće stratište Hrvata, da se tamošnje žrtve ostave i napravi spomen.centar. Jer bi to bio novi Jasenovac u smislu licitiranja s brojem žrtava u njemu. Ne, treba prvo ekshumirati i prebrojati žrtve i tek onda napraviti spomen-centar i nitko neće moći izmišljati brojke – rekao je Leljak.

SUZANA ŽUPAN

Rekao je da je Huda jama početak nekog istraživanja, ne samo njegovog.

-Prvih 500 žrtava poslije 81 godinu vratilo se u Hrvatsku, a gdje sam i ja u tom velikom radu, koji traje preko 30 godina, bio jedan kotačić – kaže Leljak. Iako je objavio i podatke o počiniteljima tih zločina, kaže – nitko nije odgovarao.

-Slovenska policija saslušavala ih je; svi su rekli da su bili stražari, da su vidjeli i čuli izdaleka. No, najveći dokaz da se to dogodilo su same žrtve; u Hudoj jami, Barbarinom rovu, tijela su im mumificirana, u kompletnom su bila stanju kada su otkrivena, nije bilo kisika pa nisu propadala. Nađen je i nakit, ženske pletenice… Huda jama otvorena je 2009. i prve žrtve nađene su nakon devetog zida, a iskopavanje je trajalo 9 mjeseci. Dogovor Slovenije i Hrvatske tada je bio da će zajednički raditi na otkrivanju istine o žrtvama Križnog puta, a tek jučer, u srijedu, kada su preneseni ostaci 500 žrtava, to je prvi put da se taj dogovor poštivao. U Sloveniji nastaje nova Vlada, a u proceduru je dan zakon o ekshumaciji prešućivanih grobišta. U Kočevskom rogu u 4 jame je preko 12.000, a u Mariboru 15-18 tisuća žrtava. Koliko je ukupno stratišta – teško je reći; zasad se zna za njih 760 u Sloveniji, 1300 u Hrvatskoj, oko 300 u Srbiji – rekao je Leljak, dodajući da se sva stratišta nikada neće saznati.

Ponovio je kako je prava istina o broju žrtava u ekshumaciji i prebrojavanju te pokapanju. Rekao je kako su to velike žrtve hrvatskog naroda.

-Svi u svijetu znaju za žrtve Hirošime. I Hrvati su izgubili 200.000 ljudi i to nitko u svijetu ne zna – rekao je Leljak i dodao kako treba ponovno ući u Hudu jamu i istražiti njezinih zadnjih 20 metara.

Predstavljanje Leljakove knjige u do zadnjeg mjesta popunjenoj župnoj dvorani organizirala je Udruga dragovoljaca Đakovštine 1990./91., a suorganizator je bio đakovački HSP.