VINKOVCI

Knjiga "Ti, Pando, znaš" Lidije Jurak, potresno, iskreno i duboko osobno djelo, predstavljeno je u vukovarskoj Gradskoj knjižnici. U knjizi govori o svom životu nakon odlaska iz Vukovara ratne 1991. godine i ne traži samo da bude pročitana, nego i proživljena, jer u sebi nosi težinu sjećanja, ali i snagu preživljavanja.

Autorica, Vukovarka koja od 2011. godine živi u Čakovcu, pojašnjava kako je ideja za knjigu nastala postupno, paralelno s njezinim profesionalnim i osobnim razvojem. Dugogodišnji rad u medicini, tijekom kojega je surađivala s različitim stručnjacima, uključujući psihologe i psihijatre, potaknuo ju je na dublje promišljanje vlastitih iskustava i unutarnjih procesa. Ujedno je počela intenzivnije raditi na sebi, pri čemu su se otvorila i sjećanja vezana uz Domovinski rat. Ta 39-godišnja diplomirana fizioterapeutkinja publici je približila osobno i snažno književno djelo koje progovara o djetinjstvu obilježenom ratnim iskustvom i dugotrajnim posljedicama koje takva iskustva ostavljaju.

- Prvi zapisi nastali su kao osobna poruka sinu, na samo sedamnaest stranica sažela sam vlastita sjećanja iz djetinjstva. No, kako sam u to vrijeme već aktivno pisala, čitatelji su me potaknuli da te zapise proširim u cjelovito književno djelo. Nakon otprilike šest mjeseci dogodio se ključni trenutak spoznaje – "klik" koji mi je omogućio da pronađem strukturu i jasno definiram što želim poručiti – rekla je Lidija Jurak

USTUPLJENO

Knjiga je strukturirana u četiri poglavlja. U prvom se autorica vraća u bezbrižno djetinjstvo prije rata, drugo donosi prikaz života djeteta u ratom pogođenom Vukovaru i okolici, treće poglavlje fokusira se na razdoblje nakon spašavanja i suočavanje s posljedicama iz dječje perspektive, a četvrto tematizira proces suočavanja s traumama i posttraumatskim stresnim poremećajem izvan obiteljskog okruženja.

Autorica ističe kako se određene stvari u životu ne bi smjele uzimati zdravo za gotovo te koliko je važno prepoznati vlastite emocije i potražiti pomoć kada je potrebna.

- Poruka "nisam dobro" ne predstavlja slabost, već prvi korak prema razumijevanju i ozdravljenju – kaže Lidija Jurak.

Iako su ju roditelji nastojali zaštititi od ratnih strahota, autorica pojašnjava kako se u adolescentskoj dobi ipak počinju javljati situacije koje otvaraju prostor za suočavanje s potisnutim iskustvima. Glasni zvukovi, gužve ili koncerti, pojašnjava Lidija Jurak, kod nje su izazivali nelagodu, no tada te reakcije nije povezivala s vlastitim traumama, već su se one u društvu često podrazumijevale i prešućivale.