Požeški biskup Ivo Martinović u svojoj uskrsnoj poruci podsjeća na najveću novost ljudske povijesti: Isus Krist, Raspeti, uskrsnuo je od mrtvih, te naglašava: „Uskrsnuće Isusa Krista stoga nije tek čudesan događaj prošlosti, nego trajni izvor nade za Crkvu i svijet, za svakoga od nas. Ono nam objavljuje Boga koji ne napušta čovjeka ni u trenutku najveće tame. Ondje gdje se činilo da je sve završeno – u poniženju križa i tišini groba – Bog je započeo novo stvaranje.“

Pored ostalog u porci govor i o tome što nam poručuje o našim životima iskustvo praznoga groba iz Ivanova Evanđelja: „ I mi se ponekad nalazimo pred iskustvima tame: pred brigama, nepravdama, strahovima i nesigurnostima. No uskrsno jutro svjedoči da nijedna tama nije konačna.“ U završnom dijelu poruke poručuje da kršćanin nikada nije i ne može biti čovjek bez nade. Upravo iz iskustva uskrsne pobjede života nad smrću i mi možemo živjeti poziv u Crkvi na koji se odazvao sv. Franjo: „(…) Idi, popravi moju kuću koja se, kako vidiš, sve više ruši!“

Na kraju je čestitao Uskrs: “U zajedništvu uskrsne vjere i nade od srca vam čestitam svetkovinu Uskrsa. Neka vam Kristovo uskrsnuće bude svjetlo koje rasvjetljuje put vašega života, snaga koja vas nosi kroz kušnje i nada koja vas uvijek ispunja radošću i mirom.“