BELI MANASTIR

Prema podacima Transfermarkta, u najelitnijem hrvatskom nogometnom razredu u ovom trenutku nastupaju 122 strana igrača, što čini oko 41 posto ukupnog broja nogometaša u SuperSport HNL-u.

Brazil, Kolumbija, Čile

Manji dio njih, 32 igrača, dolazi iz zemalja izvan Europske unije. Najviše stranih nogometaša u hrvatskom prvenstvu dolazi iz Bosne i Hercegovine - njih 17. Pratitelji klupskog nogometa u Hrvatskoj već su naviknuli na relativno velik broj stranih igrača u dva najjača razreda, ali u posljednjih nekoliko godina sve je više stranih igrača u nižim ligama. Tako je i u Baranji, koja se već niz godina svrstava među područja s najviše nogometnih klubova pod ‘’patronatom’’ jednog nogometnog središta, u ovom slučaju NS-a Beli Manastir. Kako ističe Ivan Zadravec, predsjednik NS-a Beli Manastir, u regiji između Dunava, Drave i Mađarske, u kojoj živi 30-ak tisuća stanovnika, 32 su registrirana nogometna kluba, a u njih čak 29 nastupaju strani državljani, većinom iz zemalja koje nisu članice Europske unije.

U sredini Jose Wedley Nascimento Santos

FB DARDA

Najviše stranaca čine Srbi (23). Nastupaju za 11 baranjskih klubova - trojica u Napretku iz Batine, po dvojica u “Jovanu Laziću” (Bolman), Šokadiji (Duboševica), Davoru (Branjina), Uglješu, Mađimurcu (Kozarac), Columbusu 2005 (Suza), Hajduku (Popovac), Mladost-Slogi (Draž) i Belju (Kneževo). Po jedan igra u Borcu (KV) i Radničkom (Mece). Brazilski ‘’sitni vez’’ gledaju ljubitelji nogometa na pet baranjskih stadiona - u Dražu, Čemincu, Jagodnjaku (2 igrača), Dardi i Vardarcu. Za Baranju sada znaju i Kolumbijci, koji nove prijatelje imaju u Meci, Kopačevu i Jagodnjaku. Za selo Luč na samoj granici s Mađarskom vjerojatno nisu čuli ni mnogi Hrvati, a donedavno sigurno ni čileanski dvojac koji brani boje lučkog Napretka. Nekadašnju mađarsku ‘’laku konjicu’’ u Baranji predstavljaju petorica Mađara. Njih dvojica oblače dresove Vardarca i batinskog Napretka, a jedan igra za HNK Radnički (Mece). Ako se ništa drastično ne promijeni, na ovogodišnjim Ribarskim danima u Kopačevu kao domaćin bi se trebao ponašati jedan Meksikanac koji nastupa za tamošnji Ribar. Državljanin SAD-a pak sastavni je dio momčadi čeminačke Mladosti, a obnovu bazena u Kneževim Vinogradima, nastupajući za Borac, čekaju po jedan Nijemac i državljanin Bosne i Hercegovine.

Mirnije i sigurnije

Pravi svijet u malom. Igrači iz Srbije, većinom iz njezina vojvođanskog dijela, u Baranji nastupaju gotovo od mirne reintegracije, pa to i nije neka novost. No, relativna novina su oni koji su spakirali kufere i u Hrvatsku stigli preko Velike bare.

- Prema informacijama koje imam, za Europu, odnosno Hrvatsku, odlučili su se stoga što je ovdje mirniji i sigurniji život. Zadovoljni su ovdašnjim honorarima, a većina ih je u Hrvatskoj dobila posao, jer u protivnom ne bi ovdje mogli biti duže od tri mjeseca. Najviše ih dolazi preko različitih agencija, najčešće stoga što je, u Brazilu primjerice, mnogo nogometaša, pa svoju prigodu vide u Europi. Pretpostavljam da nižerazredne klubove vide kao svojevrsnu odskočnu dasku za nastup u višim nogometnim razredima u Hrvatskoj ili nekoj drugoj državi EU-a - kažepriča Zadravec, dodajući kako je riječ o prosječnim igračima koji, s jedne strane, zadovoljavaju želje klubova koji su ih angažirali, a s druge, stranci su zadovoljni uvjetima u Hrvatskoj. Sigurno je da je jedan od razloga dolazaka i činjenica što je Hrvatska zanimljivo i primamljivo tržište. Budući da nas je malo, lakše je napredovati u više nogometne razrede nego u velikim državama kao što su Italija, Njemačka, Francuska, Španjolska…