I lok, najistočniji hrvatski grad, smješten u zagrljaju moćnog Dunava i obronaka Fruške gore, podno zelenog mora iločko-srijemskog vinogorja, ima bogatu povijest, u što se putnik namjernik može uvjeriti već šetnjom tim ljupkim gradićem. U 15. stoljeću Nikola Iločki, mačvanski i slavonski ban te bosanski kralj, na brežuljku iznad desne obale Dunava, podignuo je utvrdu i 1350 metara duge čvrste zidine koje su opasavale dvorac i crkvu, a 850 metara danas očuvanih zidina najveći je fortifikacijski sklop u kontinentalnoj Hrvatskoj.

Na dunavskoj obali uza zidine franjevačka je crkva i svetište sv. Kapistrana, zaštitnika grada, glasovitog propovjednika kojemu su se pripisivala čudesna ozdravljenja, borca protiv Turaka. U želji da ostavi trajni pečat katoličanstva i franjevačkog reda na granici istoka i zapada, Kapistran je došao umrijeti upravo u samostan i crkvu na obali Dunava. Svetim je proglašen 1690. godine, a ćelija kapelica u kojoj je bolovao i umro 1456. očuvana je u prvotnom stanju. Crkva je obnovljena pod vodstvom poznatog arhitekta Hermana Bolléa. Sadašnji toranj izgrađen je 1913. godine, a 1927. postavljena su nova zvona.

Zidine, franjevačka crkva

TZ ILOKA

Dvorac Odescalchi središnje je zdanje srednjovjekovne jezgre Iloka, u njemu je smješten Muzej grada Iloka,a ispod zgrade su poznati stari iločki podrumi. Impresivna građevina nastala je na temeljima dvora kralja Nikole Iločkog. Naime, kao naknadu za pomoć u oslobađanju Iloka od Turaka car Leopold darovao je srednjovjekovni Nikolin dvor s cjelokupnim iločkim vlastelinstvom, koje je tada zauzimalo veći dio Srijema, papi Inocentu XI. Odescalchiju, odnosno njegovoj kneževskoj obitelji. Papini nećaci, talijanski aristokrati, nadograđuju dvorac i stilski ga mijenjaju u više navrata, a u konačnici u barokno-klasicističkom stilu.

U starom podrumu iz 15. i 16. stoljeća odavno su čuvane arhive, a najstarija datira iz gotovo nedavne 1947. godine, jer, naravno, i naši stari voljeli su popiti butelju dobrog vina, pa arhiva prije te godine nije očuvana... U arhivi je i vrhunski Traminac, koji je, znano je, služen i na krunidbi kraljice Elizabete II. 1953. godine.