LEVANJSKA VAROŠ

Najveća je općina u Đakovštini, no u njezinih 10 naselja živi samo 776 stanovnika, tek 6 po četvornom kilometru. Na obroncima Dilja, krasi ju priroda, brojni izvori, potoci, šume, divljač, no ima i brojne nesvakidašnjosti.

Općina je to Levanjska Varoš sa selom imena – Slobodna Vlast, no to nema veze ni s kakvom ratnom terminogijom poput “slobodnog teritorija” i sl., nego su mu, tumačenja su stručnjaka za hrvatski jezk i jezikoslovlje, ime “formirali” vlaški doseljenici koji nisu poznavali riječ vas (selo). Ime simbolizira povijesnu slobodu od uobičajenih nameta, pa otuda Slobodna Vlast/Vas. A iza tog imena - tipično, ušoreno selo sa 120 duša, na DC Đakovo - Požega, iz kojeg put vodi u – Ratkov Dol. I dok se jezik lomi na izgovoru stanovnika tih dvaju sela, varoški kraj ima još “neobičnih” sela, poput Milinca čiijih 26 duša živi u “selu u krug”, pa kružno uvijek na kraju dolazite na njegov početak, a usput prođete pokraj, kažu seljani, tri trga.

Svraćao Čaruga

Skretanje kod groblja vodi za Čenkovo; prema popisu iz 2011. nije imalo nijednog stanovnika, a na popisu iz 2021. ima jednog. Selo je platilo danak u Drugom svjetskom ratu kada je njegovo pravoslavno stanovništvo odvedeno u logore i otada se nije nikada oporavilo, a u prošlosti se za nj veže zanimljivost da je tu svraćao i Čaruga, k svojim jatacima. Sada je zanimljivo onima željnima prirode i proslava u takvom miru, pa je ondje OPG i kuća za odmor.

- Projekt za cestu do Čenkova je gotov jer sve ga više posjećuju ljubitelji ruralnog turizma – kaže načelnik Slavko Tdilačka.

U Breznici Đakovačkoj bolju budućnost ne čeka samo Stara kupka na izvorima sumporne i još četiri vrste vode, nego i – Piramida. Drvena, 30-ak m visoka hrastova, no danas trula, konstrukcija na obroncima Dilja izgrađena je 1948., u olovna vremena Informbiroa i Titova “ne” Staljinu. Tidlačka kaže da ju je JNA koristila za potrebe promatranja sve do 70-ih. S vrha, naime, puca pogled na cijeli đakovački kraj – od katedrale do Borovika, pogled seže sve do bosanske Posavine i drugih slavonskih gora, no nije više sigurna za penjanje ni seoskim deranima.

- U njezinoj je sredini geodetska točka - trigonometrijski geodetska točka TT366 drugog reda, a na tom je mjestu betonski stup i to je jedini čvrst materijal tu. Geodeti ju i danas koriste - kaže Tidlačka. Općina je u njoj vidjela potencijal, da obnovljena bude vidikovac, atrakcija, sadržaj uz šumsku stazu za rekreaciju i sl., no kaže načelnik, sama ne može u taj projekt, pa se obratila Geodetskoj upravi da se vidi neko zajedničko rješenje njezine obnove.

- Dobili smo negativan odgovor, da se sada rade digitalne točke – kaže Tidlačka. Da stvar bude bolja, Piramida je na čestici - Nadbiskupije.

Grob partizanskih Romea i Julije - ubili ih suborci

USTUPLJENO

U šumskom predjelu Breznice još je jedna zanimljivost – grob partizanskih Romea i Julije, o kojem nasred šume svjedoči betonski križ. Načelnik kaže da ga je prije 15-ak godina izlio jedan Brezničanin.

Robinzoni

- Priča kaže da je tu prolazila partizanska jedinica i da je to dvoje zaostajalo za njom. Ostalima je to bilo sumnjivo, pa se razvila sumnja da je to par špijuna te su tu likvidirani, a to dvoje su, zapravo, bili zaljubljeni par, koji je zaostajao za jedinicom zaokupljen svojom zaljubljenošću na osami – kaže Tidlačka. Svake godine, u organizaciji Općine, i uz njihov križ za Sve svete zapali se lampion i ostavi cvijeće.

Selo Borojevci izumrlo je u smislu stalnog stanovanja, no ima svoje vikendaše, a Paučje je do prije 15-ak godina imalo svoje Robinzone – braću Ivana i Matu Morić. Neopterećeni konvencijama, domaćim su životinjama dali apsolutnu slobodu kretanja, pa i po kući. Braća danas počivaju na seoskome groblju.

Ima varoški kraj i svoje ugljenare iz sela Ovčara. Desetljeća su prošla u tradiciji paljenja ugljena. Za roštilj. Danas seoce ima samo 20-ak duša. Dijete tu nije rođeno desetjećima, pa najmlađa Ovčarašica ima – 70-ak ljeta. No, novi život daje Svetište Božjeg milosrđa kojem hrle brojni vjernici, hodočasnici, a u selu je i vila za turistički smještaj. S bazenom. Prije skretanja za Ovčaru selo Majar, čiji je najpoznatiji stanovnik u posljednje vrijeme Anto Vardić, zvani Čarapica. Jer, dok čuva ovce, a i poslije, do duboko u noć, taj 54-godišnjak, rodom iz Bosne, plete čarape. Ima i bogato medijsko iskustvo.

- U Majaru mi je lijepo, ne bih iz njega nikuda – kaže Anto.

Treba ovom kraju više Anti, Antoniija..., da se demografski oporavi, da ima tko prenositi glas i o zanimljivostima toga kraja, pa kružiti po Milincu, lomiti jezik pri izgovoru stanovnika Slobodne Vlasti, penjati se po Piramidi. 

Na DC Đakovo - Požega selo neobičnoga naziva

ARHIVA