Od fašnika i mesopusta preko karnevala do maškara i buša
Zabava, tradicija i kulturna baština poklade čini jednim od najposebnijih događaja
Fašnik, masopust, karneval, maškare, buše… samo su neki od naziva pokladnih običaja. Ti su nazivi većinom izvedeni iz riječi čije se značenje vezuje za uzimanje nemesnih i nemasnih jela, takozvanih posnih jela, ali se isto tako korijeni starih riječi vezuju i uz plodnost. Karneval, primjerice, ima korijen u latinskom odnosno kasnije talijanskom jeziku i dolazi od naziva za posljednju, bezmesnu nedjelju uskrsnog posta, dominica carnis privii odnosno carnelevare, što znači ‘’maknuti meso’’. Riječ poklade dolazi od nestalog slavenskoga glagola klasti, kladem, a jedno od značenja je i ‘’vaditi jelo iz tanjura’’. Fašnik je pak izvedenica iz njemačkoga, gdje se riječ može tumačiti kao izvedenica iz fasten, što znači ‘’postiti’’ i feseln ili ‘’biti plodan’’. Kako bilo da bilo, gotovo da nema dijela Lijepe Naše u kojem od blagdana Bogojavljanja (6. siječnja) ili prve subote nakon njega pa sve do Pepelnice (Čiste srijede) ne vlada pokladna ludnica - bogata mješavina poganskih rituala i kršćanske tradicije, koja vrhunac doseže u pokladni utorak.
Zabava i magija
Vrijeme je to kada se mijenja i trpeza, a ovisno o regiji, još od davnina se tih dana jedu krofne, regionalno popularne fritule, kroštule, buhtle te jela od kiselog kupusa i suhog mesa. Dakako da ne izostaju ni delicije karakteristične za pojedina podneblja, pa je tako u Baranjskom Petrovom Selu, primjerice, ‘’rotaciji’’ izložen vol odnosno veće tele. Pokladni običaji imaju dugu povijest koja seže još u pretkršćansko razdoblje. Njihovo magijsko značenje bilo je usmjereno na tjeranje zime, demona i zlih sila te odbijanje njihova djelovanja na ljude, stoku, domove i usjeve. Očuvanje tih običaja nastavilo se sve do današnjih dana, a tijekom povijesti širili su se i razvijali u gradovima katoličke Europe, posebice u Italiji.
Što se Hrvatske tiče, svaka regija njeguje svoje običaje i karakteristike. Jedna od najstarijih i najpoznatijih pokladnih manifestacija u kontinentalnoj Hrvatskoj jest Samoborski fašnik, s likovima poput Srake, Princa Fašnika, Suca i Fiškala. Za Međimurje su karakteristične maske poput pikača (maske od slame), lafri i čaplji kojima se simbolički tjera zima. U Slavoniji i Baranji tradicija je pokladnih jahača i bušara koji su nekada služili za plašenje neprijatelja i tjeranje zlih duhova. Buše su maskirani ophodnici koji se pojavljuju tijekom pokladne sezone. Obuhvaćaju različite likove koji se maskiraju i izvode razne ritualne radnje u sklopu povorke. Postoje različite vrste buša, kao što su strašne buše, lipe buše, male buše i velike buše. Ta maskirana družina proživljava avanture oživljavajući tradicionalne običaje i donoseći smijeh i radost svima koji ih promatraju.
Riječki je karneval ‘’pokladna perjanica’’ Primorske Hrvatske. On spaja tradiciju gradskih krabuljnih plesova s narodnim običajima. Ni u kom slučaju ne treba zaboraviti ni na zvončare (primjerice, halubajski su zvončari pod zaštitom UNESCO-a), koji u maskama sa životinjskim rogovima i velikim zvonima obilaze sela kako bi bukom najavili proljeće. Taj se običaj posebno njeguje u području Kastavštine, gdje zvončari imaju važnu ulogu u očuvanju lokalnog identiteta i tradicije. Njihovo odijevanje, sa životinjskim kožama i zvonima, osnovni je element koji ih čini prepoznatljivima i koji ih povezuje s prošlim vremenima. Za muškarca je pristup zvončarima bio svojevrsni obred prelaska iz svijeta djetinjstva u svijet odraslih. Zvončari se ne smatraju maškarama u uobičajenom smislu riječi, dakle onima koji se maskiraju u nešto drugo ili nekoga drugoga. Nositi zvona za muškarca je stvar ugleda i časti. Tradicionalna odjeća i zvuk zvona stvaraju jedinstvenu atmosferu koja privlači mnoge posjetitelje.
U Dalmaciji se ti običaji nazivaju karneval ili krnjeval. Posebno je živa tradicija u Splitu (izdavanje satiričnih novina Štandarac), Dubrovniku i na otocima poput Lastova (poznati Lastovski poklad). Prema predaji, Lastovski poklad potječe iz vremena kada su Osmanlije napali Korčulu. Legenda kaže da su Lastovci zavjetovali proslavu ako ih zaobiđe osmanlijska vojska. Kad su Osmanlije otišle, Lastovci su započeli pokladne običaje, koji se od tada prenose s generacije na generaciju. U svim je pokladnim događanjima neizostavna i lutka koja na kraju biva osuđena te, najčešće, spaljena.
’’Ludo razdoblje’’ vrijeme je u kojem je, u izokrenutom redu stvari, moguće ono što nije moguće u svakodnevnom životu. Pod krinkom svatko može postati netko drugi. U pokladama su ruganje, smijeh i zabava isprepleteni s nekim davnim magijskim vjerovanjima. Pokladni običaji prilika su za ljude da se zabave, druže i uživaju u tradicionalnoj hrani i piću. Maskirani ophodi u Hrvatskoj pravi su spektakl koji privlači mnoge domaće i strane posjetitelje. Oni ne samo da čuvaju bogatu tradiciju Hrvatske, već i promoviraju turizam i kulturnu baštinu zemlje. Zabava, tradicija i kulturna baština - sve to čini poklade jednim od najposebnijih događaja u Hrvatskoj.
Do Venecije i Rija
Pokladne manifestacije održavaju se diljem svijeta. Jedna od najpoznatijih zasigurno je Karneval u Veneciji (Carnevale di Venezia). Prema predanju, početak mu je u 12. stoljeću i vezan je za pobjedu Venecije nad Akvilejskom petrijaršijom. Ushićeni vijestima o pobjedi, građani su se okupili na Trgu svetog Marka i počeli slavliti. Karneval je postao “služben” tek u razdoblju renesanse. No, krajem 18. stoljeća austrijski car zabranjuje organiziranje te manifestacije, kao i nošenje maski. Obnovljena je tek 1979. godine na inicijativu talijanske vlade. U Mađarskoj su, pak, poznate Mohačke buše (Busójárás). Tradicionalni je to pokladni običaj šokačkih Hrvata, uvršten na UNESCO-ov popis nematerijalne kulturne baštine 2009. godine. Ta drevna manifestacija uključuje maskirane sudionike koji bukom tjeraju zimu i zlo, a predstavlja prvo mađarsko kulturno dobro upisano na taj popis. Vjeruje se da običaj potječe iz doba poganskih vjerovanja, a povezan je i s legendom o protjerivanju Osmanlija. Tko si može priuštiti izlet ‘’preko bare’’, zasigurno bi trebao skoknuti do Brazila i uživati u karnevalskom doživljaju u Rio de Janeiru…
Kulturna zaštita
Uprava za zaštitu kulturne baštine Ministarstva kulture Republike Hrvatske nedavno je proglasila pokladni običaj Baranjske buše, poklade i fašange - nematerijalnim kulturnim dobrom. Baranjski pokladni običaji uvršteni su na Listu zaštićenih kulturnih dobara pod brojem Z-7967. Prijedlog resornom ministarstvu zajednički su podnijeli TZ Općine Draž, KUD Baranjski Šokci iz Gajića, Udruga Petaračke buše iz Baranjskog Petrovog Sela te KUD Seljačka sloga iz istoga mjesta. Također, dio registra postala je i djelatnost izrade tradicionalnih maski i majstor Danijel Marković iz Baranjskog Petrovog Sela. U obrazloženju, između ostaloga, stoji kako baranjski Šokci pokladni običaj buša smatraju jednim od simbola svoga kulturnoga i nacionalnoga identiteta. Pokladni običaj baranjskih buša bio je prekinut samo u vrijeme Domovinskog rata, kada su Hrvati protjerani iz Baranje, a počeci su povezani s predajom o protjerivanju Osmanlija krajem 17. stoljeća, prema kojoj su stanovnici maskiranjem - odjeveni u ovčja runa, maske izrezbarene od vrbe sa životinjskim rogovima i opremljeni raznim alatima - nastojali zastrašiti i otjerati neprijatelja. Povijesni izvori, Kanonske vizitacije iz 1783. godine, bilježe da su ovaj običaj Šokci donijeli iz krajeva iz kojih su se doselili u Baranju (međurječje Drave i Save, područja južno od Save). Ta je odluka došla u pravo vrijeme, uoči ovogodišnjih Buša.
