I Gunjom su odjekivali topot gizdavih konja i pjesma veselih jahača
Zahuktava se sezona pokladnog jahanja. Konjanici će sve do Čiste srijede (18. veljače) uveseljavati stanovnike sela i gradova na istoku Hrvatske. Domaćini ih dočekuju u svojim dvorištima i časte slavonskim delicijama, a jahači im uzvraćaju pjesmom. Običaj je to koji vuče korijene još iz vremena Vojne krajine, kada su graničari na Savi čuvali granice od Turaka i danas se njeguje i čuva kao dio tradicijske kulturne baštine. Pokladnom jahanju ili jašenju, kako ga mnogi nazivaju, konjogojci se posebno raduju i nestrpljivo ga očekuju, žele se prije korizme i vremena posta i odricanja opustiti i "prokeriti".
"Kod nas starih Slavonaca, starih Šokaca, radije se kaže jašenje. Iako je književno pravilno jahanje, kod nas je uvriježen naziv jašenje. I svima nama, koji smo konjogojci i jahači, draže je reći pokladno jašenje, i tako govorimo", pojasnio nam je Adam Svirčević iz Županje, dugogodišnji konjogojac, čuvar tradicije i narodnih običaja i svirač tradicijskih glazbala. Pokladno jahanje kreće iza blagdana Sveta tri kralja i traje sve do Čiste srijede, a to je vrijeme intenzivnog druženja konjogojaca, susreta u raznim selima i gradovima, prilika za razmjenu iskustava, da se pokažu mlada i nova grla, a česte su tada i prodaje konja. Konj je tih dana u centru događanja, a on za Šokca ima mitsko značenje, i njihova veza neraskidiva je.
Konjogojska udruga " Cvelferija" ove je subote uspješno organizirala pokladno jahanje ulicama Gunje. Vesela povorka od 40-ak veselih jahača zaustavila se na nekoliko postaja gdje su ih domaćini častili slavonskim specijalitetima i domaćom šljivovicom. U nedjelju će jahači proći Širokim Poljem i Petrijevcima. Sljedeća je subota (24. siječnja) rezervirana za Dragalić i Ilok, a dan kasnije topot konja odjekivat će Bošnjacima, Kupinom i općinom Bebrinom. Prema postojećem rasporedu, posljednjeg će dana siječnja pokladno jahanje biti organizirano u Borovcu, Vrbanji, Cerni, Župi Rajić i Starim Mikanovcima.
Biti domaćin pokladnog jahanja, ugostiti i počastiti jahače i goste, koji im uzvraćaju pjesmom, oduvijek je bila velika čast, ponos i dika. Želja je da se taj svima omiljeni običaj, kao zalog opstojnosti, prenese na mlađe naraštaje, koji ga rado prihvaćaju, ponosno pokazujući ljepotu svojih konja i vještinu jahanja.
