Kada u jednoj noći u zgarištu ostane dugogodišnji trud, uspomene i sve ono što te činilo čovjekom koji je svoj na svome, tada suza suzu stiže, a misli se razbježe – ne znaš što bi i kako bi dalje. Upravo je to zadesilo Anu i Slavomira Slatinac iz Donjeg Predrijeva, mjesta u općini Zdenci, čija je kuća izgorjela u velikom požaru.

Završila sam u Hitnoj

Ana kaže kako je te večeri, prije nekoliko dana, odlučila ostati budna do kasnijih sati zbog televizijske emisije koju voli gledati, kada je čula nekakvo lupanje.

– Bilo je to oko ponoći. Ja sam u dnevnom boravku gledala televiziju i čula sam da mi nešto iznad glave lupa. Suprug je već bio otišao spavati. Otvorila sam vrata, izišla i vidjela da je sve u dimu. Okrenula sam se prema vratima i vidjela da gori krov – plamen je šiktao na sve strane. Uspjela sam probuditi supruga i izišli smo. Nazvala sam sina i potom dečke iz sela koji su vatrogasci, ali budući da u selu nemamo vlastito društvo, nisu imali opremu za gašenje. Ipak, vrlo brzo stigli su vatrogasci iz Čačinaca, Zdenaca i Crnca. Skupilo se cijelo selo, svi su gasili, a ja sam završila na Hitnoj – priča Ana, koja boluje od dijabetesa.

Vatrogasci su ubrzo počeli gasiti s više strana, a sin Slavko uletio je u kuću po majčine lijekove i uspio spasiti nešto dokumenata. Unatoč svemu, kuća je gotovo u cijelosti izgorjela – ostali su samo natopljeni zidovi.

– Stigli smo brzo, ali nismo mogli gasiti krov jer je previsoko. Čekali smo vatrogasce i potom su se svi uključili u pomoć. To je gorjelo tolikom brzinom da je bilo nevjerojatno. Dali smo sve od sebe, pomogli koliko smo mogli i spasili što se moglo – rekao je mještanin i susjed Miroslav Mitrović. Sutradan, tužne oči Ane i Slavomira imale su što vidjeti – ostali su doslovno bez svega. Sačuvana je samo jedna mala prostorija u kojoj danas borave. Odlazak ne dolazi u obzir.

– Imamo tu jednu sobicu, koja nam je služila kao ljetna kuhinja. Tu smo sada. Tu nam je televizor i jedan kauč na kojem spavamo. Otići sigurno nećemo, tu je naše srce, tu su naši sinovi odrasli, tu su sve uspomene i ne mičemo se. Hvala cijelom selu, svim dobrim ljudima, načelnicima Zdenaca i Crnca, svima koji su nam odmah priskočili u pomoć, u čišćenju i nabavi najnužnijeg. Od srca svima hvala! Evo, pokrenuta je i humanitarna akcija, ne znam što reći… Još gledam kuću i ne mogu vjerovati da nam se to dogodilo – kroz suze kaže Ana. Slavomir dodaje kako su kuću ljetos potpuno obnovili.

Kuću ljetos obnovili

– Stavljali smo novi laminat, uređivali zidove i stropove. Upravo smo sve sredili i, evo, drugi sam put zapalio peć kad je malo zahladilo… i dogodilo se ovo. Kako izgleda, sve je krenulo od dimnjaka. Sve je nestalo – kaže Slavomir, koji ima mirovinu od 600 eura, od čega 150 odlazi na kredit. To im je jedini izvor prihoda.

– Oduvijek se borimo, imamo nešto ovaca, vrt…, ali ta kuća je bila naš kutak. Srce me boli kad sad vidim sve ovo. Ipak, bar smo izvukli živu glavu. Pokušat ćemo, dat ćemo sve od sebe da vratimo našu kuću. Ništa neće biti kao prije, ali mora se živjeti – govori Slavomir.

Humanitarna akcija za pomoć obitelji Slatinac u samo nekoliko dana podigla je gotovo cijelu Hrvatsku na noge. Ljudi zovu sa svih strana, a sada je najvažnije prikupiti sredstva da se započne s obnovom.

- I mi kao Općina odmah smo se uključili i pomažemo koliko možemo. U proračunu imamo sredstva za izvanredne situacije poput ove i dat ćemo sve što možemo da pomognemo ovim nesretnim ljudima. Hvala svim dobrim ljudima koji su pokrenuli humanitarnu akciju. Vjerujem da će mnogi pomoći i da ćemo svi zajedno vratiti obitelji Slatinac njihov dom – rekao je načelnik općine Zdenci Tomislav Durmić.

Slavomir i Ana veliki su životni borci. Svojim rukama i mukotrpnim radom podigli su tri sina. Danas, iako sa suzama u očima, ne predaju se.