STRIZIVOJNA

Nakon višegodišnje stanke stara hrvatska pasmina goveda – slavonsko-srijemski podolac – vraća se na najjači sajamski događaj u Republici Hrvatskoj, na 32. međunarodni bjelovarski sajam Gudovac, što će se održati od petka do nedjelje, od 5. do 7. rujna, a vraćaju je tri grla iz Strizivojne, iz uzgoja obitelji Glavačević. Zadovoljstvo povratkom podolca na gudovački sajam izrazili su, kažu u toj obitelji stočara i ratara, i u Hrvatskoj agenciji za poljoprivredu i hranu, HAPIH.

Izdržljivost

Dvjema generacijama Glavačevićevih – ocu i sinu, Hrvoju i Luki, ovo je prvi nastup u Gudovcu s njihovim podolcima, i to s bikom, kravom i teletom. OPG-ovci Glavačevići jedini su njihovi uzgajivači u Strizivojni, kraju koji je do početka 1980-ih godina obilovao tim grlima kao dijelu poljoprivredne, stočarske tradicije. Pokušali su stočari Glavačević svoje podolce izložiti u Gudovcu i prošle godine, no nisu uspjeli, pa se Hrvoje, koji je ujedno predsjednik Udruge hrvatskih uzgajivača slavonsko-srijemskog podolca, zauzeo da se to ostvari ove godine.

- Naše pasmine nema već godinama na sajmu u Gudovcu, pa su nas organizatori zvali da izložimo svoja grla jer da je želja da budu izložene sve pasmine. Organizatori šalju kamion, tovarimo tri grla i eto i podolca nakon višegodišnje stanke na najjačem sajamskom događaju u Hrvatskoj – zadovoljno kaže Hrvoje.

Salaš obitelji Glavačević

Zlatko Mesić

Na prostranom je salašu Glavačevićevih, na samom rubu Strizivojne, sada oko dvadeset grla podolca; krasi ga dobra radna, kao i izdržljivost na vremenske ne/prilike pa dio uzgajivača, kaže Hrvoje, svoja grla i preko zime drži pod vedrim nebom, dok on ima nadstrešnicu, što mu olakšava i njihovo hranjenje. Odlika ove pasmine je i jaka tjelesna konstrukcija, veliki, umnogome rašireni rogovi, kao i skromnije potrebe za hranom, dok velika mesnatost izostaje.

- No trenutno se uzgajaju zbog mesa. Nitko od nas uzgajivača nije im provjeravao mliječnost jer ih prethodno treba pripremiti za to – svojevrsno socijalizirati. Mliječnost nije velika, no, ipak, dalo bi se ići u mliječne proizvode od podolca kao dodanu vrijednost jer im je mlijeko malo masnije. Kad bi bile malo veće potpore za tu pasminu, možda bi proizvođači ozbiljno i o tome razmislili – kaže Hrvoje.

Tradicija

Inače, podolac je u sustavu potpora koje za grlo iznose 430 eura, no, dodaje ovaj Strizivojčanin, uvijek zbog raznih razloga, one budu nešto manje. Da nisu u sustavu potpora, ocjenjuje, uzgoj im se uopće ne bi isplatio. Jedno je ljubav prema starim pasminama i tradiciji, no drugo su troškovi, brojke, računica, neisplativost.

Inače, uzgajivača podolca danas ima po cijeloj Hrvatskoj – njih pedesetak, no, dakako, najviše u Slavoniji, u Brodsko-posavskoj, a potom Osječko-baranjskoj žuupaniji. Uzgoj trenutno ima oko 500 grla, od čega oko 400 krava, kaže Glavačević. On i sin sav pomladak prodaju i tako pokrivaju ovaj uzgoj.

Glavačevići su podolce imali sve do 1950-ih godina, a posljednja grla u selu bila su tu još 30-ak godina.

- U cijeloj Hrvatskoj ta se pasmina održala upravo u Strizivojni, gdje je bilo posljednje stado iz tog, starog uzgoja. Na povratak podolca u svoj uzgoj pokušavao sam još 2000-tih godina, išao i u Vojvodinu da vidim stanje stvari. Prva sam grla uspio nabaviti 2005. godine u Križevcima – kaže Hrvoje, koji i povratkom podolca na svoj salaš potvrđuje da je zaljubljenik u tradiciju, pa i onu u stočarstvu.

Od tada do danas prošlo je dvadeset godina, a Glavačevići su i dalje jedini uzgajivači podolca u Strizivojni, inače jakom stočarskom kraju.