Dragutin Žanić začetnik je “Jeseni”: Bez Karle Vinkovci ne bi bili to što jesu
Žanić, u dva mandata vinkovački gradonačelnik, 18. rujna 1966. godine otvorio je prve Vinkovačke jeseni, uz hrvatsku himnu
VINKOVCI
Dragutin Žanić Karla (13. kolovoza 1923. - 6. srpnja 1996.), kao godinama prvi čovjek grada na Bosutu, bio je začetnik mnogo toga u Vinkovcima, pa i manifestacije Vinkovačke jeseni, o kojima je glas već odavno prešao granice Vinkovaca, Slavonije, pa i Hrvatske, a ove se godine se održavaju 60. put.
Karla, kako su ga svi zvali, završio je gimnaziju u Vinkovcima, a nakon studija prava u Zagrebu započeo je političku karijeru. Obnašao je dužnosti predsjednika kotara i komore, bio dva mandata gradonačelnik Vinkovaca (tada se to zvalo predsjednik općine) te tri mandata zastupnik u Saboru, gdje je još i prije Hrvatskog proljeća govorio o potrebi osamostaljenja Hrvatske. Njegov radni staž obilježila je i dužnost direktora vinkovačkog predstavništva Jugobanke, gdje je otvorio 325 radnih mjesta, nakon čega se umirovio.
Trebalo je hrabrosti
Šezdesetih godina, zajedno sa skupinom entuzijasta, osmislio je veliku smotru folklora.
- U ono vrijeme trebalo je zeleno svjetlo kako bi politički prošlo. To je bila hrabrost. Mnogi su nešto takvo priželjkivali, ali nisu bili dovoljno odvažni da to kažu. Karla je bio upravo takav – odvažan, jak, čvrst i dosljedan - prisjeća se njegova supruga Marina.
“Ta manifestacija treba trajati vječno i nikada ne smije prestati", govorio je Karla, ustrajaći zbog toga da u nazivu "jeseni" budu u množini. "Karla, ti živiš u Vinkovcima i nemoj dopustiti da se ikada ugase Vinkovačke jeseni jer Vinkovci će bez njih biti zaboravljeni grad u Hrvatskoj", upozorio je tada Žanića jedan od začetnika manifestacije, veliki hrvatski kipar, rođeni Vinkovčanin i zaljubljenik u Vinkovce, Vanja Radauš.
Sve je počelo godine 1965., kada je Karla prijateljima iznio svoju ideju, a temelj mu daju manje manifestacije koje su se desetak godina prije održavale u mnogim selima vinkovačkog kraja. No cilj je bio stvoriti nešto veće i dugotrajnije, očuvati nošnje, običaje, pjesme, plesove i učvrstiti tradiciju. Ideja je ubrzo stigla i do političkih krugova. Te 1966. godine obilježavale su se i velike obljetnice: 200. godišnjica školstva u Hrvatskoj, 100. godišnjica Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti te 60. godišnjica smrti Josipa Kozarca. Jeseni su uz nemale probleme uvrštene u program tih proslava. Zeleno svjetlo stiglo je u lipnju, a u kolovozu je, kako se sjeća supruga Marina prema Karlinom kazivanju, sastavljen organizacijski odbor s članovima usko vezanima za kulturu. Odlučeno je da se nova manifestacija smjesti u rujan, u vrijeme berbe jabuka na tada najvećoj europskoj plantaži Borinci. Karla je smatrao da jabuka treba biti simbol Jeseni. Dana 18. rujna 1966. otvorene su prve Vinkovačke jeseni, a otvorio ih je sam Karla i to uz hrvatsku himnu, što je tada bila rijetkost.
Valja podsjetiti kako je, unatoč protivljenju Partije, sljedeće godine Karla ponovno izabran za predsjednika općine, čime su Hrvati preuzeli vlast. Cijenili su Vinkovčani njegov trud, pa je za vrijeme Hrvatskog proljeća, čiji je sudionik bio, dobio i nagradu Grada Vinkovaca.
Potpora Slavonaca
- Vinkovačke jeseni naprosto su buknule kao plamen i zasijale iskrama drevnog Reljkovića i njegovog Satira, braće Kozarac i njihove Slavonske šume, Tene i Mrtvih kapitala, iskrama Đuke Begovića i Kovačićevim Mladenačkim sanjama nad Krležinom lirikom i tužnim sutonima sokaka i šljivika, ljubavi i sunca slobode preko Radauševih gorostasa, slavonskih velikana, snaša i djevojaka, Ružićevih drvoreza i slavonskog kola, pa do snažnih likovnih preokupacija Kinerta, Sabljića i Kopača i Kopićevih bosutskih pejsaža te šarenila slavonskog našeg Matakovića – rekao je svojedobno Dragutin Žanić Karla prisjećajući se početaka.
Za uspjeh je, osim ljudi duboko ukorijenjenih u tradiciju slavonskog čovjeka, poput Rokovčanina i velikog Radauševa prijatelja ded Mate Karabalića, bilo važno imati i dobre veze u Zagrebu, i to preko Slavonaca koji su tamo djelovali. Uz Radauša, podršku su davali dr. Zlatan Sremec, ministar i predsjednik Sabora, te etnomuzikolog Slavko Janković.
