Vlč. Željko Strnak: Moje je srce sretno kada su ljudi sretni i bliži Bogu
Od 31 godine svećeništva velečasni Strnak čak je 14 službovao u Orahovici
ORAHOVICA
Rekao je blaženi Alojzije Stepinac: "Kad bih se još jednom rodio, izabrao bih svećeničko zvanje. Tu je čovjek, na milosni način, najbliži Bogu... Stoga krštenik ne može učiniti većeg dara svojoj obitelji, Crkvi i narodu svome negoli svećeničkim služenjem." I baš tako, predan Bogu, ali i ljudima, svojim vjernicima, u proteklih 14 godina u Orahovici služio je župnik Željko Strnak, u Župi Našašća Svetog Križa. Na Veliku se Gospu oprostio od Orahovčana i otišao u svoju novu župu, u Davor, no Orahovica će, kako je rekao, uvijek biti njegov dom. S velečasnim smo razgovarali prije njegove oproštajne mise.
Pastoralni život
- Na ovo vrijeme koje je proteklo gledam kao na jedno Božje djelo koje se ostvaruje u životu svakog svećenika, gledam ovo vrijeme u duhu Kristovih evanđeoskih riječi, jer Krist nam govori: "Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas da idete i donosite." Četrnaest godina je jedno dijete koje je završilo osmogodišnju školu, puno je to vremena, puno je bilo događaja, življenja, puno je tu ljudi prošlo u mom životu koji su aktivno sudjelovali u župi i pomagali, velik broj ljudi je otišao i nije više s nama i koje pamtim, ali dosta je i onih novih, koji su prišli, što mi je posebno drago - kazao je župnik Strnak, koji je od svog dolaska znatno podignuo vjerski život u gradu. Od 31 godine svećeništva 14 je službovao u Orahovici, što mu je, kako naglašava, najduži boravak u nekoj župi.
- Prioritet svakog svećenika je najprije održavanje pastoralnog života župe, to znači sakramentalni i molitveni život. Tu govorim o podjeli svetih sakramenata, krštenja, prve pričesti, svete potvrde, vjenčanja, pamtim svu djecu koju sam pripremao za prve pričesti i prve ispovijedi, brojni krizmanici, bračni parovi, a na kraj, tu je ono što je neizbježno - posljednji ispraćaji ljudi s ovoga svijeta. U ovih 14 godina gotovo tisuću ljudi sam ispratio i predao u ruke Bogu – nastavio je velečasni Strnak.
- Po dolasku u Orahovicu 2011. prvo sam uveo dvije nedjeljne svete mise, u 8 i 11 sati, što je vrlo brzo bilo odlično prihvaćeno, posebno kod mladih ljudi i obitelji, koji su upotpunjavali tu misu u 11 sati sviranjem, pjevanjem i čitanjem. Nadalje, napravili smo pomak u pastoralu župe glede duhovnih obnova, koje su jako lijepo ovdje zaživjele, od one prve, koju je držao velečasni Marin Knežević 2011. godine, pa zatim one sada već pokojnog fra Zvjezdana Linića, zatim don Damira Stojića i don Mihovila Kurkuta i mnogih drugih, a svaka ta obnova ostavila je pečat u dinamici i djelovanju župe. U našu župu dolazili su mnogi misionari, posebno se sjećamo pokojnog fra Stojana Zrna i pokojne časne sestre Natalije Bešlić, koji su prvi bili ovdje, svi su oni govorili o svojim svjedočanstvima i ostavili dubok trag u srcima vjernika, koji sve do danas pomažu i sudjeluju u životu naših misionara – priča župnik. Ističe i važnost duhovnih koncerata u suradnji s Gradom i Turističkom zajednicom, poput onih Alana Hržice i sestara Husar.
- Treća važna stvar koju sam želio podijeliti s vjernicima su hodočašća, u kojima na poseban način čovjek, vjernik, doživljava blizinu Božju, pa tako pamtimo prvo hodočašće u Krasno, 2012. godine, koje smo obnovili ove godine u srpnju. Zatim pamtimo Padovu i posjet grobu svetog Antuna, Veneciju i Boku kotorsku, Zaljev hrvatskih svetaca, pa Sinj i Trsat, bili smo na proglašenju blaženim Miroslava Vulešića u Istri i mnogim drugim hodočašćima, i svako je bilo posebno i emotivno. Posebno mi ostaju u sjećanju svete mise uz naš zbor, čitače, pjevače, ministrante, svaka molitva s mojim vjernicima, svaki dogovor i razgovor s članovima župnog ekonomskog i pastoralnog vijeća, koji su puno dali u životu ove župe. Uglavnom, sve ovo radio sam u službi Boga i za sve ove divne ljude ovoga prelijepog grada – kaže velečasni koji se upisao zlatnim slovima u povijest Orahovice s nekoliko događaja poput blagoslova i posvete novog oltara i crkve ili pak ispraćaja mladomisnika fra Vedrana Kosa.
Obnova crkve
- Kada sam došao, vidio sam da će puno toga ovdje trebati napraviti na sakralnim objektima, a prije svega na našoj župnoj crkvi. Tako smo na župnoj crkvi prvo sanirali vlagu, pa smo potom uvidjeli da je strop crkve derutan i tako smo krenuli u potpunu obnovu crkve i odlučili se vratiti ju u njezin prvobitni izgled, dakle, vratiti bačvaste svodove, i bio je to ogroman projekt velike vrijednosti. Sanirali smo podove, ponajprije grobnice orahovačkih velikana, osobito plemenitih Mihalovića, koji su i ktitori naše crkve, a koje se nalaze u podu crkve, ugradili nove vitraje, riješili statiku crkve, jer je bila narušena, te postavili novu lukovicu, kapu zvonika u bakru, i sve to vratilo je crkvi njezinu izvornu ljepotu, akustičnost i svu onu čar koju ima jedna ovakva barokna ljepotica iz 1756. godine. Posebna je priča bilo postavljanje novog misnog, kamenog oltara i njegova posveta, kao i cijele crkve 13. listopada prošle godine, na blagdan Završetka fatimskih ukazanja, a crkvu i oltar posvetio je naš novi biskup Ivo Martinović, kojemu je to bila prva crkva koju je kao biskup posvetio – ponosno se prisjetio vlč. Strnak, koji je inicirao i gradnju nove vjeronaučne dvorane, u kojoj se odvijaju mnogi vjerski događaji. Pokrenuo je i radove na kapelicama u Zdencima i Novoj Jošavi, a posebno je ponosan na to što je u suradnji s Gradom krenuo u obnovu kapelice svetog Roka na gradskom groblju.
- Tu kapelicu volim nazivati čuvaricom i stražaricom grada, jer to doista i jest. Nalazi se na ulazu u grad, a, s druge strane, tu se služe sve svete mise zadušnice za pokojne građane nakon pogreba i zato je vrijeme da se ta kapelica obnovi. Siguran sam da će novi župnik završiti tu obnovu na radost svih mještana i mene osobno. Ovo sve što govorim nije moje, nego Božje djelo, jer Bog sve počinje i sve završava, a ja sam samo sluga Božji i moje je srce sretno kada su ljudi sretni i bliži Bogu – poručio je velečasni Strnak.