VUKOVAR

Lions klub Vukovar devetu godinu u kontinuitetu provodi projekt pod nazivom "Halo pomoć".

Riječ je o inovativnom obliku izvaninstitucionalne skrbi za starije i nemoćne osobe, kao i osobe s invaliditetom, koji se realizira u tek nekoliko gradova u Hrvatskoj, dok je u zemljama Europske unije ovakav oblik podrške uobičajen za osobe u potrebi. Iz Lionsa ističu kako je projekt iznimno važan za starije sugrađane jer tako duže ostaju u svom domu bez straha od usamljenosti.

Željko Đekić, voditelj projekta, rekao je za Glas Slavonije kako "Halo pomoć" uspješno realiziraju u suradnji s Gradom Vukovarom i Vukovarsko-srijemskom županijom, a dio potrebnih sredstava osiguravaju aktivnostima vukovarskih Lionsa.

- Jedini na širem vukovarskom području imamo ovakav program za starije sugrađane. Broj korisnika najviše ovisi o financijama, pa ih je u jednoj godini najviše bilo 27, dok je ove godine uključeno 16 korisnika - naveo je Đekić.

LC VUKOVAR

Sustav pomoći funkcionira tako da korisnici imaju prilagođene socijalne uređaje koje nose kao narukvicu ili privjesak, odnosno imaju telefonski uređaj s ugrađenom SOS tipkom. Pritiskom na SOS tipku u kriznoj situaciji (nekakva ozljeda, pad, usamljenost ili slično) uređaj se aktivira i šalje signal do dojavnog centra. Dojavno-pozivni centar organizirao je Lions klub Vukovar, radi 24 sata dnevno, 365 dana u godini.

- S obzirom na to da se ubrzano mijenja tehnologija, moramo kupovati nove telefonske uređaje i prilagođavamo se promjenama u svijetu telekomunikacija. Nakon pritiska na SOS tipku javlja se naš pozivni centar koji radi u Domu za starije osobe "Primum" na Mitnici, pri čemu osoba koja se javi odmah zna tko zove, odnosno komu je potrebna pomoć. U cijelom je sustavu iznimno bitna osoba od povjerenja i najčešće je riječ o susjedima. Naši su korisnici starije osobe koje žive u samačkim kućanstvima ili su teže bolesni, pa nakon njihova poziva, ovisno o potrebi, zovemo ili osobu od povjerenja ili žurnu služnu - pojasnio je Đekić.

Cilj je projekta omogućavanje starijim osobama i osobama s invaliditetom što duži ostanak u vlastitom domu, uz osjećaj sigurnosti i povećanje kvalitete života.

- Ljudi su usamljeni, obitelj im je daleko i ponekad nazovu tek kako bi s nekim porazgovarali. Imamo jednu djelatnicu koja ih povremeno obiđe, provjeri aparate i razgovara s njima, što znači kako se korisnicima osigurava i socijalni kontakt da se ne bi osjećali odbačenima od društva i kako bi znali da se netko o njima brine - naglasio je voditelj projekta.

Cijeli sustav iznimno dobro funkcionira i u devet godina je obuhvatio oko 200 korisnika. Đekić je kazao kako uz ovu potporu korisnici mogu biti u svojim domovima i ne moraju zbog toga što su u starijoj dobi žive sami ići u institucionalnu skrb.