BELI MANASTIR

U nekim dijelovima Baranje se, tu i tamo, na pašnjacima u određeno doba godine može vidjeti pokoje stado ovaca u, za ovo područje ipak neočekivanom, društvu magaraca.

Vođa stada

Jedan od najstarijih baranjskih ovčara, Jovan Božić-Vudrag iz Karanca, svojevremeno je u vlasništvu imao stado od približno 800 ovaca. Iako je imao svoje pastire, nebrojeno se puta i sam zaputio na ispašu sa svojim ovcama i - magarcem, koji mu je uz pse bio nezamjenjiv.

FACEBOOK

- Magarac je nekada mnogo značio, pa i dandanas za one koje se bave takvim načinom uzgoja ovaca. Pomagao je na nekoliko načina. Ovce koje su naučile na magarca slijepo su ga slijedile, išle kroz pliću vodu, trsku i šaš. Magarac ih je predvodio i kada su išle cestom, a na bokovima su bili psi - prisjeća se Jovan Božić nekadašnjih vremena kada je za ovcama pješačio i po tridesetak kilometara dnevno. U određeno doba godine ovce je na ispašu vodio ''preko brda'', 20-ak kilometara od Karanca prema Dunavu. Tamo su boravili neko vrijeme, a tada je magarac služio za gotovo svakodnevne odlaske kući po hranu. Bilo je, nastavlja, godina kada je zakupio pašnjake na bentovima s vojvođanske strane Dunava, pa je dnevno, zajedno s magarcem, hodao po nekoliko desetaka kilometara.

- Moja se obitelj ovčarstvom bavila sigurno 200 godina, a ja sam taj posao naslijedio, zajedno sa stadom ovaca i magarcem. Ne znam točno koliko sam ih imao, ali su se moje magarice ''u mom mandatu'' nekoliko puta opulile. Neke sam i kupovao. Zadnju magaricu, Mancu, prodao sam zajedno s ovcama jer sam ostario, a nasljednika koji će se nastaviti baviti ovim poslom nemam - priča sa sjetom.

Tvrdi kako magarac nije zahtjevna životinja, a na upit jesu li zaista tvrdoglavi, kaže kako je kod magaraca slučaj kao i kod ljudi - ima ih svakakvih. Sjeća se i dana kada su mještani dolazili kod njih po magareće mlijeko, posebice ako je netko u selu bio bolestan. No, dodaje, mlijeka je bilo samo mjesec-dva nakon što se magarica opuli.

Bingo održava dvorište

Za razliku od Vudraga, ponosni vlasnik magarca je Filip Golubov-Car, direktor TZ-a Općine Draž. Nabavio ga je iz ljubavi prema životinjama, a društvo mu pravi ovca Božena.

- Magarca sam kupio prošle godine u Branjini. Zove se Bingo iako ga, s obzirom na to da je blizu ceste, prolaznici zovu svakakvim imenima. Dinarsko-primorske je rase, što znači da je autohtona vrsta u Hrvatskoj. Jako lijepo održava dvorište i jako je druželjubiv, ali i svojeglav i bezobrazan ako mu se nešto ne sviđa - priča Filip, dodajući kako zasad nema stalno ''magareće'' društvo. No, budući da je vrlo koristan za održavanje parcele i nije zahtjevan, planira mu nabaviti družicu. Uz to, dodaje, država za magarce daje i poticaj. Kaže kako su magarci i u njegovoj općini postali prava rijetkost, a među rijetkim vlasnicima magaraca draška je obitelj Vujić koja se bavi ovčarstvom i ima dvije magarice.

Magarci su u Hrvatskoj zaštićena vrsta. U Jedinstvenom registru držanih životinja pri Ministarstvu poljoprivrede, ribarstva i šumarstva trenutačno su registrirana ukupno 7602 grla magaraca svih pasmina. Od te brojke, u Osječko-baranjskoj županiji registrirano je 227 magaraca i u najvećoj mjeri pripadaju primorsko-dinarskoj pasmini. Inače, u Hrvatskoj je najrasprostranjenija primorsko-goranska pasmina magaraca - njoj pripada ukupno 5421 grlo. Država potiče uzgoj magaraca, a potpore za njihovo držanje dodjeljuju se kroz intervenciju 70.03. Očuvanje ugroženih izvornih pasmina domaćih životinja.

“Potpora obuhvaća tri izvorne pasmine magaraca. Najviši iznosi po uvjetnom grlu su 304,97 eura za istarskog magarca, 275,97 eura za sjevernojadranskog magarca, a 230,97 eura za primorsko-dinarskog. Iako su magarci u prošlosti pretežno služili kao radna snaga, osobito za prijenos tereta poput vode i poljoprivrednih proizvoda na područjima Dalmacije i hrvatskih otoka, danas su njihov uzgoj i korištenje dobili drukčiji smisao", navode u Ministarstvu poljoprivrede.