Nova knjiga “VK priče”, o povijesti Vinkovaca, nastala je za COVID-a
Riječ je o 55 kratkih publicističkih tekstova koji govore o zanimljivim činjenicama i podatcima iz vinkovačke prošlosti i sadašnjosti
U sklopu obilježavanja Dana grada Vinkovaca, u petak, 18. srpnja, u 18 sati u Gradskoj knjižnici i čitaonici bit će predstavljena najnovija knjiga Tihomira Marojevića o povijesti Vinkovaca, "VK priče". Tihomir Marojević knjižničar je, voditelj Znanstvenog odjela vinkovačke Knjižnice, a i predsjednik je Povijesnog i športskog društva Hrvatski sokol.
Dosad je Marojević samostalno objavio tri naslova: "Tragovi vremena", "Prilog za povijest kulture Vinkovaca" i "Vinkovački spomenici", koja tematiziraju spomen-obilježja u Vinkovcima kao oblik javne memorije. Obrađene su spomen-ploče, poprsja i spomenici. One su, kako kaže autor, doprinos očuvanju uspomene na povijest Vinkovaca, događaje i osobe koje su subjekt tih spomen-obilježja, a uvelike govore o društvenom životu i političkim kretanjima u Vinkovcima.
O čemu govori nova knjiga?
- Radi se o kratkim publicističkim tekstovima koji govore o zanimljivim činjenicama i podatcima iz vinkovačke prošlosti i sadašnjosti. Sadržava 55 tekstova koji obrađuju vinkovačke zanimljivosti. Opisani su neki stvarni događaji, osobe, objekti, običaji, mitovi i legende... Dakle, dio priča temelji se na stručno-znanstvenim činjenicama, dio su sjećanja i tumačenja, a dio spada u narodna vjerovanja. Primjerice, tu je priča o boravku znamenitog šahista Bobbyja Fischera u Vinkovcima, o starim bazenima, Barutani, o vili Gross, adventskim običajima s početka prošlog stoljeća, rimskim carevima iz Cibala, nastanku parka Lenije, grbu Vinkovačkih jeseni, vinkovačkim sinagogama, topu ispred Gradskog muzeja, Meraji, Bitki kod Cibala, velikim košarkaškim i nogometnim utakmicama... Zatim su tu zastupljeni i pojedinci iz Vinkovaca koji su na neki način pali u zaborav, a postigli su velike uspjehe u profesionalnom radu, kao što su Ivan Hetrich, Snježana Petika, Andrija Ottenheimer, Andrija Štampar i Josip Brunšmid...
Priče su nastale u vrijeme pandemije COVID-19, kada je Knjižnica, kao i sve ostale institucije, bila zatvorena, pa se razmišljalo što raditi...
- Smisao je tih priča da ljudi shvate da je sve prolazno, pa tako i ta nesretna pandemija, da je i ona samo jedan trenutak u tijeku vremena koji nas je pogodio, ali će proći, što se u konačnici i dogodilo. Uglavnom, složili smo se u Knjižnici da se te priče pišu, a nekako, s obzirom na afinitete, interese i specifična znanja, taj je posao povjeren meni. Objavljivane su na Facebook stranici Knjižnice. Prva je priča, "Crkva sv. Ilije na Meraji", objavljena 31. ožujka 2020., a posljednja, "Sv. Florijan, Franjo Josip i Sisi", 25. lipnja 2021. U konačnici, ponukani dobrim reakcijama Vinkovčana, odučili smo sve tekstove skupiti na jedno mjesto te ih, uz financijsku pomoć Grada i Županije, za što im zahvaljujem, objaviti kako bi ipak iz pandemijskog vremena u konačnici ostala lijepa uspomena. Dosta priča sam znao, negdje sam ih pročitao ili mi ih je netko ispričao, ali sam zbog vjerodostojnosti svaku želio potkrijepiti nekim izvorom. Brojni su izvori, ali većinom su to knjige lokalnih istraživača kao što su Vladimir Ćirić, Zlatko Virc, Pero Sentić, Željko Iveljić, Tomo Šalić. Osobito treba istaknuti knjige Ivana Vučevca "Stari Vinkovci" i Tome Šalića "Židovi u Vinkovcima i okolici" i "Vinkovački šokački rodovi". Važan je izvor bio i "Vinkovački list" te stari vinkovački časopisi "Cibalis" i "Svjetlost".
Kakve su reakcije javnosti na vaše knjige?
- Teško mi je govoriti o reakcijama javnosti na moje knjige, ali kolegice iz Knjižnice mi govore kako se često posuđuju i meni je to drago čuti, ne zbog mene kao autora, nego je to pokazatelj da u Vinkovcima postoji krug ljudi koje zanima vinkovačka prošlost, kultura i tradicija. No, kada je u pitanju stručna javnost, istraživači i znanstvenici, tim dijelom sam, bez lažne skromnosti, zadovoljan, jer znam da sam prilikom pisanja primjenjivao stručno-znanstvenu metodologiju. To njima, kao i meni kada istražujem, puno znači. Moje su knjige prilikom istraživanja specifičnih tema ponekad prvi izvor informacija, a nekada su posredni izvor, što znači da se njima stručna javnost koristi kako bi pronašla određene podatke, ali i kako bi saznala kojim sam se izvorima koristio. Kada je riječ o posljednjoj knjizi, bio sam skeptičan o njezinoj vrijednosti, ali su me na objavljivanje ponukali komentari dviju osoba koje osobito cijenim, a to su mr. sc. Ljubica Gligorević i pokojna Dina Merhav. A nakon objavljivanja mi je tekst pohvalio moj prijatelj, koji je inače težak na pohvalama, mr. sc. Zlatko Virc, što mi je dalo nekakav unutarnji stručni mir.
Imate li u pripremi kakvu novu knjigu?
- Evo, pri kraju sam još jedne knjige, koja bi svjetlo dana trebala ugledati do kraja godine. Zasad imam samo radni naslov – “Vinkovačke kapelice”. Obrađujem kapelice koje su ljudi podignuli ispred obiteljskih kuća. One su dio naše tradicije i identiteta te se nadam da ću potaknuti ljude da rade na njihovu očuvanju, obnavljanju i u konačnici podizanju novih.